Autor:: Tanja Molvarec 10/21/2011 9:55
Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba godišnje u prosjeku zaprimi 900 do tisuću nove djece u rasponu od jedne pa do 20 godina starosti. Od toga je sedam do deset posto seksualno zlostavljane djece. Kako bi roditelje savjetovali kako se ponašati ako dijete otkrije da je bilo seksualno zlostavljano, obratili smo se Gordani Buljan Flander, ravnateljici Poliklinike.
– Kada se dijete odluči povjeriti, važno je naći vremena i saslušati ga. Ne treba ga ‘gurati’ na otvaranje više nego što je spremno na to, kao što nije dobro tražiti od njega da zaboravi što mu se dogodilo – kazala je Flander, te dodala da bi roditelj trebao djetetu dati do znanja da i dalje isto osjeća prema njemu, bez obzira na to što se dogodilo.
– Ako mu se čini da će to biti preteško ili da ne može na taj način govoriti o svojim osjećajima, važno je da se savjetuje sa stručnjakom, zbog sebe i zbog djeteta. Vrlo je važno da roditelj ne obećava djetetu ono što neće održati, primjerice da neće nikome reći ili da zlostavljač neće ići u zatvor. Uz to je važno ostati miran i ne izražavati ljutnju, iako je to katkad teško. Ako se to i dogodi, neka dijete zna da ljutnja nije usmjerena na njega – upozorila je Buljan Flander.
Recite djetetu da nije krivo zbog toga što mu se dogodilo
Ukoliko se dijete povjeri roditelju, potrebno mu je uzvratiti povjerenje, ne osuđivati ga bez obzira na okolnosti, već mu pomoći i zaštititi ga, vjerovati mu koliko je teško o tome govoriti i pokušati razumijeti njegove osjećaje.
– Potrebno je prisjetiti se koliko su i naši osjećaji teški pri samoj pomisli na zlostavljanje i ne bojati se pokazati ih. Važno je iskazati zadovoljstvo i odobravanje što se dijete povjerilo te dati djetetu uvjerenje kako smatraju da nitko nema pravo zlostavljati djecu – savjetovala je Flander.
Savjeti kako započeti razgovor s djetetom
Roditelj može početi s pitanjem ‘Reci mi što se dogodilo, znam da je teško o tome govoriti, ali može pomoći da se bolje osjećaš’ ili ‘Mora da ti je bilo zastrašujuće’. Kada dijete zastane, upitajte ga što je onda bilo. Djeca su zabrinuta da će se njih kriviti što se nešto tako dogodilo, pa ga pitajte ‘Je li i kod tebe tako”.
Djetetu bi roditelj trebao reći da nije ono krivo za to što mu se dogodilo, da ga još uvijek vole i da će ga uvijek voljeti bez obzira na to što se dogodi. Dobro je reći djetetu da roditelj zna koliko mu je sada teško, ali da isto zna da će se poslije osjećati bolje. Ni zbog čega se ne ljutim na tebe, tu sam kada želiš pričati sa mnom, bit će trenutaka kada ćeš to htjeti i kada nećeš htjeti i to je u redu su također dobri primjeri kako započeti razgovor s djetetom.
