Autor: Maja Gujinović 11/15/2009 19:19
“Ispravom dajemo na znanje, kako sadašnjima, tako i potomcima, da smo proveli u djelo svoju nakanu, dopuštajući da na prije spomenutom brdu (Griču) bude slobodan grad, da se građani slobodno naseljavaju i da imaju, drže i postojano čuvaju zemlje i posjede, uvjete i slobode koje smo doznačili i potpisali”, ovim je riječima, na današnji dan, točno prije 767 godina, ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. s građanima tadašnjeg Gradeca sklopio dogovor i osnovao slobodnu varoš, koja se kasnije pretvorila u milijunski grad Zagreb, kakvog ga danas poznamo.
Taj fino ispisani komad životinjske kože, poznatiji i kao Zlatna Bula Bele IV., od tada je simbol za slobodni kraljevski grad Zagreb i osnovni gradski zakonik koji je njegovim građanima krojio pravdu.
Njime su se oslobodili plaćanja daća feudalcima i počeli slobodno trgovati, pa se zbog toga od tada Bula čuvala kao najveća dragocjenost.
Zaltna Bula “odmara” među 25 kilometara arhivske građe
Stoljećima kasnije Zlatna Bula i dalje uživa sve povlastice vrijedne povijesne “dame”, “odmarajući” se u sigurnosti Hrvatskog državnog arhiva, među 25 kilometara arhivske građe.
Ovog vikenda imali smo čast posjetiti Bulu u njenom skloništu, s obzirom da je zbog sigurnosti rijetko kada nastupa u javnosti. Zadnji put to je bilo prije godinu dana na zajedničkoj sjednici Mađarske i Hrvatske.
>> GRADSKI POLITIČARI NE ZNAJU KADA JE DAN GRADA ZAGREBA
Kroz velebnu čitaonicu Arhiva, ukrašenom djelima najvećih hrvatskih slikara prošlog stoljeća, s čijeg stropa dominiraju dva raskošna secesijska lustera, provodi nas arhivist Ladislav Dobrica.
Dizalom se spuštamo dvije razine niže, prolazimo kroz labirint hodnika i soba uredno posloženih polica. Bez nekog tko poznaje put teško bismo se sami vratili.
– U samo desetak metara prošli smo nekoliko stoljeća povijesti – objašnjava Dobrica dok iz sobe gdje se čuva novije arhivsko gradivo, ono do 1945. godine, ulazimo u možda najvrijedniji dio Arhiva – Odsjek za starije arhivsko gradivo.
Zlatna Bula zahtjeva posebnu temperaturu i vlagu
U tim prostorima nalaze se svi sačuvani spisi naše povijesti, od onog najstarijeg iz 999. do vremena Hrvatsko-ugarska nagodbe.
Matične knjige s građanima rođenim u zadnjih stotinu godina, između ostalih i ona s upisanim rođenjem Nikole Tesle. Oporuke, dokumenti uprave, posloženi u redovima polica, a na stolu među njima, spremna za fotografiranje – Zlatna Bula.
>> POGLEDAJ FOTOGALERIJU IZ SKROVIŠTA ZLATNE BULE
Pergamen dimenzija 57 sa 46 centimetara, na kojem leži pozlaćen kraljevski pečat, takozvana Bula, ne odaje odmah svoje brojne godine. Na mjestima se vide tragovi presavijanja i mala oštečenja, ali tekst ispisan goticom još je čitljiv.
– Bula, kao i sva građa zahtijeva kontrolirane uvjete. Zbog toga je u tu uvijek između 18 i 21 stupanj Celziusevih i 45 do 55 posto vlage – objašnjava Dobrica , te dodaje kako je i na neonskim svjetlima posebna zaštitna plastika kako se prostorija ne bi dodatno zagrijavala.
Bula nikada nije bilo javno izlagana duže vrijeme, osim za neke specijalne događaje.
– Razlozi su sigurnost i mogućnost oštečenja. Nemoguće je procijeniti njenu vrijednost, a pod nekim drugim svjetlom ili temperaturi, zacijelo bi se oštetila – nastavlja brižni čuvar Bule, Dobrica.
Iza masivnih vrata s početka prošlog stoljeća
Vrijeme je da se Bula vrati na svoje počivalište. Dobrica pažljivo zatvara kutiju, vraća je u njenu ladicu i s nekoliko ključeva zatvara za sobom masivna metalna vrata, još s početka 20. stoljeća, kada je Arhiv tek sagrađen.
Iza sebe ostavljamo dokumente, knjige, hodnike, nekoliko vrata, ulazimo u prošlo stoljeće i napokon se liftom penjemo u današnjicu.
Koliko građani znaju o Zlatnoj Buli pročitajte u članku: Građani najbolje pamte dan oslobođenja Zagreba
Bulu ostaje pod našim nogama da svjedoči o postanku ovog grada. Dok god se ljudi ne prestanu brinuti o njoj i o svojoj prošlosti.