Autor: 10/6/2011 11:37
Taksisti u Zagrebu su jako loši, vozila su loša, a pohvale je vrijedno samo poštenje vozača, koji se pridržavaju ruta i ne zarađuju vozeći putnike okolo-naokolo. S obzirom da su zagrebački taksisti dosta osjetljivi na kritike na svoj račun, važno je napomenuti kako ovo nije naše subjektivno mišljenje, već službeni rezultati istraživanja koje je EuroTest konzorcij, u kojemu je i Hrvatski autoklub. proveo u 22 grada, između ostalog i u Zagrebu. Po kvaliteti zagrebački taksi prijevoz smjestio se na 14. mjesto i time zaradio ocjenu ”prihvatljiv”. Najbolju ocjenu dobila je Barcelona, dok je najgori taksi promet u gradu koji često promatramo kao uzor, Ljubljani.
Pod krinkom poslovnih ljudi koji isključivo pričaju engleski i vuku veliki torbu s kotačićima, ispitivači instituta Skopos Next GmbH po zagrebačkim taksi stajalištima ”operirali” su 4. svibnja 2011. Iako je Taxi Cammeo po Zagrebu počeo voziti 12 dana prije ispitivanja, upravo zbog toga što su ispitivači kretali sa stajališta, riječki taksisti nisu bili uključeni u istraživanje, tako da je ovo zapravo ocjena udruženja Radio Taksi Zagreb.
Pet ruta koje su iskušali, svaku jednom po danu i jednom po noći, rute su od Zračne luke do Glavnog kolodvora, od Glavnog kolodvora do Velesajma, od Velesajma do hotela The Regent Esplanade, od Trga maršala Tita do Klovićevih dvora te od hotela Sliško (stajalište na Aveniji Marina Držića) do restorana Stari Puntijar.
Ispitivači su primijetili da su u dvije vožnje vozači ”švrljali”, odnosno odstupili od najkraće rute, a niti jednom ispitivači nisu mogli sami odabrati taksi na stajalištu. Osim toga, ni u jednom taksiju nije bilo vidljivih naljepnica za obveznu uporabu pojasa, tri vozača su prekršila prometne propise, trojica su prekoračila brzinu, a dvojica su razgovarala na mobitel tijekom vožnje. Od deset vozača, osam ih se namučilo mucajući na engleskom, devet ih nije znalo preporučiti nijednu gradsku znamenitost, a sedam nijedan restoran. U devet vožnji nije bilo moguće platiti kreditnom karticom, a u šest putnicima nije izdan račun. Niti jedan taksist nije istaknuo svoju dozvolu za taksi prijevoz, a u četiri vozila taksimetar nije bio na vidljivom mjestu.
Zagrebački taksisti su u dva navrata ispitivačima ostavili posebno negativan dojam. Jedan vozač je spavao na stajalištu pa ga je putnik morao buditi. Dok je putnik stavljao prtljagu u prtljažnik, vozač ga je sa strane gledao, a potom je putnika još bez razloga vozio obilaznom rutom. Jedan vozač je na pitanje o znamenitostima Zagreba odgovorio sa ”ne, spavam”. Ipak, možda nije čuo putnika jer je slušao preglasno glazbu, a na molbu putnika da zatvori prozor nije se pretjerano obazirao.
Ipak, nije sve tako crno, zagrebački taksisti dobili su i nekoliko pluseva. Na svakoj vožnji su uključili taksimetar koji je svaki put pokazivao ispravnu cijenu, naknade za vožnje naplaćivali su sukladno tarifama. Svi su vozači bili uredni, ljubazni i spremni pomoći, svi osim jednog pomogli su putniku kod istovara prtljage, a sedam ih je bilo spremno utrpati prtljagu. Osam vozača znalo je odmah lokaciju odredišta, a samo je jedno vozilo bilo prljavo i neodržavano.
Ono na što zagrebački taksisti imaju pravo biti ponosni jest niska cijena. Iako ih je domaća javnost prozivala za nerealno visoke cijene, zagrebački taksisti su, prema istraživanju EuroTesta, drugi najjeftiniji, odmah iza svojih lisabonskih kolega. Zagrebački taksisti za sedam kilometara vožnje naplate 8,59 eura, lisabonski 7,98 eura, dok najskuplji taksisti, oni u Zürichu, naplaćuju gotovo četiri puta višu cijenu.
