Predavanje Željke Jelavić pod nazivom “Prirodni porođaj” održano u Etnografskom muzeju pružilo je uvid u tradicionalne i suvremene pristupe rađanju. Jelavić je poznata po svojoj stručnosti u antropologiji poroda, a tijekom predavanja istraživala je kulturne, društvene i zdravstvene aspekte prirodnog porođaja, te kako se on percipira u različitim društvenim kontekstima.
Posebna pažnja bila je posvećena evoluciji stavova prema porodu i ulozi žena u procesu rađanja, kao i važnosti očuvanja prirodnog poroda u suvremenom svijetu, u kojem se često preferira medicinski intervencionizam. Predavanje je također dotaknulo teme poput izbora rodilja, podrške i uloge primalja, te prednosti prirodnog porođaja za majku i dijete.
– Porođaj nije isključivo samo medicinski događaj, već je on obilježen i kulturom, naravno običaji i prakse variraju od društva do društva, a mijenjaju se i kroz različita vremenska razdoblja. U svom istraživanju suvremenih porođajnih praksi pratila sam i institucionalizaciju porođaja, koji je do polovice 20. stoljeća bio obiteljski, društveni događaj, koji se uglavnom odvijao kod kuće, a s razvojem zdravstvenih institucija u Hrvatskoj porođaj prelazi u institucionalizirane okvire, te se normalizirala praksa da se odvija u rodilištima, u bolničkom okruženju – naglasila je Željka Jelavić, autorica predavanja i muzejska savjetnica u Etnografskom muzeju.
Jedno je od središnjih pitanja zašto se žene odlučuju na porođaj bez liječnika izvan rodilišta te što one podrazumijevaju pod konceptom prirodnog porođaja.
– Ono što je moje istraživanje pokazalo jest da postoji zamjetan broj žena koje porođaj doživljavaju kao traumatično iskustvo, obilježeno neizvjesnošću i strahom. Medikalizacija porođaja kao rezultat u posljednjih desetak godina ima i pojačani interes za porođaj kod kuće. Za razliku od Hrvatske, u kojoj porođaj kod kuće, uz licencirane primalje, nisu dio zdravstvenog sustava, u mnogim europskim zemljama je upravo tako, da se normalne fiziološke trudnoće završavaju porođajem kod kuće – dodala je Jelavić.
Autorica istražuje u kakvom su odnosu zakonodavne promjene, maternalna skrb i porođajne prakse unutar dominantnog biomedicinskog pristupa i holističkog primaljskog pristupa.
– Ja sam u svom istraživanju došla do zaključka da je potrebno mijenjati institucionalni sustav u smislu toga da se otvori prema mogućnosti rađanja kod kuće, ukoliko je riječ o niskorizičnim fiziološkim trudnoćama, te da treba poraditi, prije svega na komunikaciji i uvažavanju žena koje su unutar sustava. To je posebno važno zbog toga što mnoge žene odustaju od daljnjih trudnoća zbog negativnih iskustava koje su imale u slučajevima rađanja unutar bolničkog sustava – pojasnila je Jelavić.
Nije svugdje grozno, ima promjena na bolje, one su vidljive, ali treba raditi na poboljšavanju odnosa prema rodiljama, zaključila je.
Porođaj kod kuće u Hrvatskoj je tema koja izaziva različite stavove u javnosti i medicinskoj zajednici. Iako je u mnogim zemljama porođaj kod kuće uz prisustvo stručnog medicinskog osoblja legalan i organiziran, u Hrvatskoj se on ne preporučuje i često se smatra rizičnim zbog zakonskih i medicinskih ograničenja.
