Autor: Valentina Jarnjak Glavaš 12/6/2010 10:47
Luka Stepančić rođen je u Puli i ima 20 godina, a u Zagrebu je već tri godine i član je rukometnog kluba Zagreb. Zvijezda je u usponu i, ako nastavi s ovakvim razvojem, za par godina mogao bi biti nositelj igre naših rukometaša.
Već ste tri godine u Zagrebu, jeste ovdje kao doma?
I da i ne. Ne mogu reći da je Zagreb moj dom, ali u tri godine koliko sam ovdje navikao sam se na grad, na ljude i u neku ruku moram priznat da je Zagreb moj drugi dom.
Pa ove godine sam od samih priprema tu, na početku su bila tri igrača koja su konkurirala za mjesto desnog vanjskog i eto na moju sreću ja sam ostao u momčadi. Čast je igrati za Zagreb i biti dio ove momčadi.
Klub, kao klub, logistika i ostale stvari?
Ma čim dođete u klub vidite da je to klub iz samog europskog vrha. Sve funkcionira besprijekorno, od treninga, organiziranosti putovanja, profesionalnosti, uprave i ostalo. I sve vam to daje elana da poboljšavate svoju igru.
Kako Vam izgledaju treninzi?
Veoma su zabavni i uvijek naučim nešto novo. Trenirati s ovakvim veličinama je izuzetna privilegija, osobito s Ivanom Balićem kojeg smatram najboljim rukometašem današnjice koji je u rukomet uveo nešto novo. Isto tako moramo se zahvaliti kondicijskom treneru Tomljanoviću koji nas je fizički strašno podigao.
Mnogi govore da su vaši treninzi jači od utakmica u 1. HRL?
Za nas mlađe igrače koji igramo hrvatsku ligu to je veliko skupljanje iskustva i ja sam zadovoljan našom ligom jer u takvim utakmicama dobivam šansu igrati i pokazati što znam.
Teško je prognozirati što možemo napraviti. Trenutno je bitno da završimo drugi i da dobijemo što je moguće lakšeg protivnika u osmini finala LP. Kad uđete u osminu finala onda je sve moguće, jedna utakmica odlučuje o svemu, a najbolji primjer su Čehovski Medvedi koje je prošle godine pomazio ždrijeb i igrali su Final Four, pa mislim ako nas pomazi ždrijeb možemo daleko.
Razlika igranja u gostima i kod kuće?
Pa i nema neke razlike, iako, doma si nekako motiviraniji. U svaku utakmicu uđemo s mišlju ad je to naš dom i tu nema nitko ništa tražiti, a i 15.000 gledatelja na tribinama uvijek je veliki motiv za odigrati još bolje. Dok u gostima imaš motiv da utišaš njihovu publiku, tako da i ne vidim razliku igranja doma ili vani, osim puta koji te može izmoriti.
Ciljevi u karijeri?
Osvojiti medalju na Olimpijskim igrama, to je nešto što je san svakog igrača, a kad je u pitanju moja karijera, onda bi to bilo igranje za Barcelonu, samo obući taj grb je velika čast i to je moja želja. Obući dres Barcelone.