Autor: Valentina Jarnjak Glavaš 12/6/2010 10:47
Luka Stepančić rođen je u Puli i ima 20 godina, a u Zagrebu je već tri godine i član je rukometnog kluba Zagreb. Zvijezda je u usponu i, ako nastavi s ovakvim razvojem, za par godina mogao bi biti nositelj igre naših rukometaša.
Već ste tri godine u Zagrebu, jeste ovdje kao doma?
I da i ne. Ne mogu reći da je Zagreb moj dom, ali u tri godine koliko sam ovdje navikao sam se na grad, na ljude i u neku ruku moram priznat da je Zagreb moj drugi dom.
Kako Vam se sviđa momčad, iako imate 20 godina već ste starosjedilac u momčadi?
Pa ove godine sam od samih priprema tu, na početku su bila tri igrača koja su konkurirala za mjesto desnog vanjskog i eto na moju sreću ja sam ostao u momčadi. Čast je igrati za Zagreb i biti dio ove momčadi.
Klub, kao klub, logistika i ostale stvari?
Ma čim dođete u klub vidite da je to klub iz samog europskog vrha. Sve funkcionira besprijekorno, od treninga, organiziranosti putovanja, profesionalnosti, uprave i ostalo. I sve vam to daje elana da poboljšavate svoju igru.
Kako Vam izgledaju treninzi?
Veoma su zabavni i uvijek naučim nešto novo. Trenirati s ovakvim veličinama je izuzetna privilegija, osobito s Ivanom Balićem kojeg smatram najboljim rukometašem današnjice koji je u rukomet uveo nešto novo. Isto tako moramo se zahvaliti kondicijskom treneru Tomljanoviću koji nas je fizički strašno podigao.
Mnogi govore da su vaši treninzi jači od utakmica u 1. HRL?
Za nas mlađe igrače koji igramo hrvatsku ligu to je veliko skupljanje iskustva i ja sam zadovoljan našom ligom jer u takvim utakmicama dobivam šansu igrati i pokazati što znam.
Liga prvaka? Što Zagreb može napraviti u tom natjecanju?
Teško je prognozirati što možemo napraviti. Trenutno je bitno da završimo drugi i da dobijemo što je moguće lakšeg protivnika u osmini finala LP. Kad uđete u osminu finala onda je sve moguće, jedna utakmica odlučuje o svemu, a najbolji primjer su Čehovski Medvedi koje je prošle godine pomazio ždrijeb i igrali su Final Four, pa mislim ako nas pomazi ždrijeb možemo daleko.
Razlika igranja u gostima i kod kuće?
Pa i nema neke razlike, iako, doma si nekako motiviraniji. U svaku utakmicu uđemo s mišlju ad je to naš dom i tu nema nitko ništa tražiti, a i 15.000 gledatelja na tribinama uvijek je veliki motiv za odigrati još bolje. Dok u gostima imaš motiv da utišaš njihovu publiku, tako da i ne vidim razliku igranja doma ili vani, osim puta koji te može izmoriti.
Ciljevi u karijeri?
Osvojiti medalju na Olimpijskim igrama, to je nešto što je san svakog igrača, a kad je u pitanju moja karijera, onda bi to bilo igranje za Barcelonu, samo obući taj grb je velika čast i to je moja želja. Obući dres Barcelone.
