Autor: Valentina Jarnjak Glavaš 12/23/2011 7:33
Godinu je dana otkad je nova uprava zasjela na čelo Cibone, ovog velikog kluba koji je bio u raljama dugovanja i na rubu propadanja. No, onda su se pojavili Zdenko Antunović, Ivica Lovrić i Slavko Kojić te krenuli u sanaciju kluba.
Povodom njihove prve godine, vjerojatno najteže i za njih i za klub, sjeli smo za stol s direktorom Antunovićem i porazgovarali o situaciji nekad i sad.
Naravno krenuli smo otpočetka i od trenutka preuzimanja kluba od strane Antunovića, Lovrića i Kojića.
Kakvo stanje ste zatekli u klubu kad ste preuzeli klub?
– Stanje je bilo puno gore nego smo mislili, bilo je katastrofalno. Ovaj klub je bio uništen u svakom segmentu. Znate što znači u sportu kad nemate omladinskog pogona, a to kad zateknete u sportu znate da ste na dnu.
Što je bio najveći problem?
– Prva dva mjeseca samo smo skupljali papire i javljali su nam se dužnici. Sa svih strana Lijepe naše dolazili su i čekali pred vratima sa svojim računima i neriješenim stvarima s Cibonom. Mi smo njih slušali i gledali i nismo mogli vjerovati kakva je situacija i što su ovi iza nas napravili u klubu.
Tko su ti ljudi?
– O ljudima prije sebe ne bi ništa govorio. Čovjek koji je u klubu bio 20 godina bio je Božo Miličević. O ostalim legendama kluba ne bih pretjerano govorio.
Tko Vam je najviše pomogao u tim najtežim trenucima?
– Do novca smo dolazili na sve moguće načine. Naš prvi potez bio je naplata dugovanja od prostora koji su bili par milijuna kuna. Pomogao nam je Grad, sponzori, pa smo se dogovorili sa našim dužnicima pa smo ih nagovarali da nam oproste kamate. Svi igrači su nam izašli u susret jer su vidjeli kakvo je stanje bilo u klubu. Da nam nisu oprostili mi sigurno ne bi uspjeli izaći iz ove teške situacije jer dug je bio prevelik.
Kako ste riješili dugovanja prema igračima?
– Isto tako svi igrači znaju da im je ovaj klub pomogao da stasaju da stvore ime i status pa i zaradili su novce i došlo je vrijeme da i oni pomognu klubu. Moram reći da smo se veoma brzo dogovorili.
Problem je bio Vrbanc?
– Vrbanc nije želio nikakve nagodbe, on ima svojih kvaliteta, ali ugovor preko 100.000 € sigurno ne zaslužuje, a to nam je još jasnije ako znamo za kakve novce sad igra.
Vratili ste Nikšu Prkačina i Josipa Sesara u klub. Kako su se oni snašli i hoćete li nastaviti s vraćanjem ostalih legendi kluba?
– Svim bivšim igračima Cibone su vrata širom otvorena osobito onima koji dolaze s dobrim namjerama. Dolazak Prkačina u kub jedan je od najboljih poteza ovog kluba. Svi znamo njegove ljudske i igračke kvalitete koje su izvanredne, a druga stvar je, bio je kapetan Cibone i repke i bez njegove pomoć sve te silne nagodbe ne bi uspjeli napraviti. Stavio je svoje ime i kvalitetu da bi pomogao u nagodbama i velika mu hvala za to.
Sesar?
– Sesar je isto tako aktivan, radi cijeli dan u klubu, sretan je s poslom i jučer mi je rekao da je napokon našao sebe. Svi znamo koliko je Josip bio kvalitetan igrač, a ukoliko bude upola kvalitetan kao trener jako puno mladih igrača u budućnosti će Cibona imati u prvih momčadi.
Jeste li u iti jednom momentu pomislili da nećete uspjeti?
– Moram reći da Lovrić i ja zaista nismo stvarno znali što nas čeka u Ciboni. Ovo je slobodno možemo reći, koliko god to sad možda i bahato izgledalo, bila velika hrabrost. Nisam vjerovao kakvo je stanje kad sam vidio svu papirolgiju i kad sam vidio sve račune, dužnike, ma kompletna situacija je bila katastrofalna. Pomislio sam da nećemo uspjeti i da nećemo izaći iz tog gliba nikada. Evo sad se nadamo da ćemo skoro sve nagodbe prema igračina isplatiti, radnicima ćemo isplatiti još neke zaostale plaće. Sve plaće otkad smo mi u klubu su radnici dobili. Posebno sam ponosan na to da ljudi dobivaju ono što zaslužuju za svoj rad.
Koliki je bio dug kad ste došli i koliki je sada?
– 89 milijuna kuna je bila cifra dugova, a sad je negdje oko 15 milijuna kuna.
Koliko igrača je čekalo svoje novce?
– Čak 35 igrača je bilo na listi čekanja za plaće. Radnicima nije isplaćivana plaća i po dvije i pol godina. Zaista sad kad se vratim ne znam kako smo uspjeli. Bio je to luđački posao, išli smo spavati i budili smo se s Cibonom. Da se vrijeme vrati sigurno se ne bi prihvatio ovog posla, a znam da ne bi ni Lovrić.
Zašto ste odlučili ući u klub? Jeste pomislili odustati?
– Ušao sam u klub kao veliki ljubitelj i navijač Cibone i sporta općenito. S puno želje i žara. Bilo je u meni svega u startu, ali kako je vrijeme išlo i kad sam vidio realno stanje u klubu…bilo je dana, stvarno moram priznati da je bilo dana da smo predsjednik i ja razgovarali da izađemo iz svega, ali se onda ujutro probudiš i kažeš ‘’E, nećemo’’ i to je trajalo mjesecima i mislim da smo sad blizu dana da Cibona stane na noge i da krenemo prema gore.
Uspjeli ste sagraditi internat za mlade, kako vam je to uspjelo?
– Poslije nagodbi jedna od najtežih stvari koju smo željeli vratiti bio je naš sportski internat. S otvaranjem internata mi smo jasno kazali koji je naš put. U njemu već sad imamo osam mladih perspektivnih igrača. Ja se nadam da ćemo do kraja sezone, svi naši agenti pomoći u dovođenju mladih igrača. Budućnost Cibone i našeg posla je da okosnica momčadi bude iz omladinskog pogona. Kad to napravimo onda smo mi završili svoj posao i uspjeli smo. Zbog toga je naše nastojanje bilo da dovedemo Repešu u klub jer smatramo da bi s njim riješili puno problema oko Cibone. Naš uvjet bio je da dođe na četiri godine. mislim da sam s ovim odgovorio na vaše pitanje.
Dotakli smo se Repeše. Što se točno tu dogodilo? Dosta se stvari po medijima pisalo, a nas zanima što se konkretno dogodilo?
– Repeša je bio vrlo konkretan prema nama. On je nama rekao da zahvaljuje Ciboni što mu je dala priliku da postane vrhunski trener i rekao je da je vrijeme da i on pomogne Ciboni. Bio je konkretan i u cijeni, ponudio je upola manju cijenu nego u ostalim klubovima. No onda su krenule priče ‘prijatelja kluba’ koji su počeli pričati očno ono za što su znali da će njega najviše zasmetati.
Željeli ste potpisati ugovor na četiri godine jer želite da glavni trener bude involviran u sve, od mladih do seniora?
– Samo sa što više mladih Cibona može ići naprijed. Budućnost nije da mi igramo s tri ili četiri Amerikanca, ili da svake momčadi promijenimo devet igrača. Jednog ili dva je u redu, ali ove godine smo morali i bili smo prisiljeni u klub dovesti 11 igrača.
Nekako mi niste bili baš konkretni kod odgovora oko razilaženja s Repešom. Možete li podrobnije objasniti u čemu je bio problem?
– Krenule su priče o iznosima, o tome da se vraća u Cibonu da uzme novce, da u ovako teškom trenutku od Cibone traže nekoliko stotina tisuća eura plaću što nije istina. Potom je nama Repeša rekao da on trenutno nije zainteresiran i da njemu takve priče u ovom trenutku životu ne treba što smo mi isto razumijeli jer on je imao veliku volju i želju pomoći, ali kad su krenuli razno razni natpisi on se povukao i rekao da mu ne treba da on hoda gradom i da ga gledaju krivo.
Koji ljudi su pričali takve priče?
– Ne bih imenovao ‘prijatelje kluba’ ali oni će se prepoznati i oni će znati o kome pričam. Zna se koji ljudi ne bi voljeli da nema Cibone i od prvog dana smo imali problema s njihovim pričama po novinama. Ipak, ni tada nismo odustali nećemo ni sada. Mi ćemo vratiti Cibonu tamo gdje joj je mjesto pa kome to odgovaralo ili ne. Mi znamo da građani i prijatelji sporta jedva čekaju da Cibona bude ono što je nekad bila.
Kako su konkretno željeli odmoći klubu?
Oni su uvijek podmetali noge gdje su god mogli.
Na koji način?
Na sto načina su nam podmetali. Jedno vrijeme sam čak zapisivao što su radili, ali sam odustao jer ti ljudi nisu vrijedni spomena.
Vidjeli smo da nam direktor kluba neće odgovoriti o kojim ljudima je riječ pa nas je zanimalo kako će vratiti mlade. Sjećamo se da je nekad postojala škola ‘’Vučići’’ s kampovima diljem Hrvatske. Misle li i oni to napraviti?
– Ne samo kampove, mi smo već sada aktivni po svim školama po Zagrebu. Ove godine ćemo to probati proširiti po cijeloj Hrvatskoj. Da se ne ponavljam, budućnost Cibone su igrači iz omladinskog pogona i dok to ne napravimo nismo napravili ništa.
Kako su vas dočekali radnici u klubu? Jesu bili skeptični?
– Radnici u klubu su nas na početku gledali malo čudno i nisu nam baš vjerovali jer su veliki broj puta bili prevareni, ali s vremenom smo se svi zbližili i povezali. Ma ljudi kad dobiju plaću za svoj pošten rad njima sve bude jasno.
Odnos s navijačima?
– Navijačima želimo riješiti jedan kvalitetan prostor, ali mi znamo kakva je zagrebačka publika. Mora se imati rezultat da bi dvorana bila puna. U ovom trenutku nama rezultat je bitan, ali nije presudan. Nama je cilj klub do lipnja mjeseca stabilizirati, a onda krenuti slagati vrhunsku momčad s vrhunskim trenerom. U sezoni 2012/13 vratit se opet da budemo veliki u svim natjecanjima.
Kako bi Vi ocijenili svoj rad?
– Neka nas drugi ocjenjuju, teško je sam sebe ocijeniti. Kad bih morao odgovoriti, naravno da sam zadovoljan radom. Da smo mogli bolje, uvijek se može bolje. Napravili smo puno pogotovo sa suradnjom s predsjednikom Lovrićem i sportskim direktorom Prkačinom. Između nas vlada veliki timski rad i prezadovoljan sam.
S jednom stvari ipak niste zadovoljni?
– Nisam baš zadovoljan sa slaganjem momčadi za ovu sezonu. Mislim da smo mogli kvalitetnije i bolje napraviti. Svi mi znamo koliko naša momčad košta, ali iako nam je budžet bio jako siromašan napravili smo dobru momčad, ali ipak smo morali bolje trgovat. Bilo je problema jer nam igrači nisu htjeli doći u klub jer financijski nismo dobro stajali. Dosta ljudi je otkazalo i zato vjerujem da će nam sljedeće godine biti puno puno lakše.
I za kraj je ohrabrio sve navijače i ljubitelje Cibone.
– Možete vi sanirati klub i vratiti novce, ali dok nema rezultata vi niste napravili ništa. Mi samo želimo vratiti klub tamo gdje mu je mjesto. Sigurno nećemo pogriješiti u odabiru igrača i trenera.
