Autor:: Ana Zorić 8/5/2011 10:23
Desetogodišnja Selina Nuković ima cerebralnu paralizu i povremene napade epilepsije, a o njoj brine mama Sabina koja nam je ispričala s kakvim se problemima susreću na putu do bolnice ili škole. U bolnici u Klaićevoj ne mogu kod okulista, ne mogu ni u Centar za socijalnu skrb s kojima moraju usko surađivati da bi ostvarili pojedina prava, a sve to zbog nepristupačnih ulaza za osobe s invaliditetom.
– Šalju nas na kategorizaciju, u laboratorij, a nigdje nema lifta, sve same stepenice i ne možemo ući. Dom zdravlja u Krugama nam je postupno nepristupačan – kazala je Sabina Lončar.
Čini se da majci i djetetu u kolicima prepreku ne predstavljaju samo stepenice i neadekvatni ulazi u različite ustanove, nego i građani koji automobile parkiraju na nogostupima, što njih dvije prisiljava na vožnju po cesti.
– Često ljudi parkiraju aute na nogostupima, pa moramo ići po cesti, a onda nam drugi trube jer ometamo promet. Zebre u našem kvartu nisu postavljene tamo gdje bi trebale biti – ispričala je brižna majka.
S obzirom da Selina ima deset godina, majci postaje sve teže nositi je uz stepenice na koje su prisiljene zbog strmih rampi koje se nalaze ispred svih zgrada u njihovom kvartu. Dok je trajala nastava u školi, Sabina je morala spuštati kćer niz stepenice, a to joj fizički postaje sve napornije, s obzirom da je Selina jednake kilaže kao i majka.
Treba poraditi na tome da se djeca s posebnim potrebama malo osamostale
– Zbog strmih rampi ispred zgrade, prisiljeni smo ostati doma, iako bih htjela da izađemo malo van na zrak – kazala je Sabina
Iako je Selina tek završila treći razred u Goljakovoj školi, školi za djecu s posebnim potrebama, njezina majka je zabrinuta gdje će s njom kada završi osnovnu školu. Smatra da se djeca s posebnim potrebama moraju osamostaliti da se koliko-toliko mogu brinuti za sebe. Što će biti s njom kad ostarim, upitala se brižna majka.
– Već me brine što će biti s njom kad završi osmi razred. Postoji li neki oblik rehabilitacije poslije osmog razreda osim u udrugama i radionicama? Treba poraditi na tome da se djeca s posebnim potrebama malo osamostale – rekla je Sabina i dodala:
– Što će ona kad ostarim, ne mogu očekivati da se njezina braća brinu za nju, oni će imati svoje obitelji i svoj život.
U Goljakovu školu osim Seline ide još 30-ak učenika. Kako nam je ukazala njezina majka, u školi nedostaje didaktičkih igračaka koje bi uvelike poboljšale usvajanje gradiva. Ukoliko želite pomoći, javite se na Sabini Lončar na broj mobitela 098 1352 705. Jedna takva igračka košta od 30 kuna pa na dalje.
