3/18/2011 11:00
Još jedna vijest koja me sledila. Molotovljev koktel bačen kroz prozor dječje bolnice Goljak u Zagrebu u 4 sata u jutro. Šteta je ogromna, a što bi tek bilo da su bila i djeca. Ne smijem ni pomisliti! Pitam se što su i kome kriva ta djeca? Natpis koji je osvanuo na zidu bolnice je izraz mržnje i provokacije – kome? Pa toj djeci jedino je važno ozdravljenje kao i djelatnicima koji ih liječe.
Što je onda razlog? Nakon policijske istrage valjda ćemo saznati razlog ovog umobolnog djela vrijednog svake osude.
Dana 28.02. ove godine bačen je molotovljev koktel na bjelovarski HDZ, pa neću ni pomisliti da imaju neku poveznicu. Kako smo zemlja od uvoza, nismo valjda pokupili ideju bacanja molotovljevog koktela, jer sam pročitala da je 23. veljače bačen takav koktel na policajca u Ateni. Strašno! Kućna radinost radi, ali čija?
Nezaposlenih ili zaposlenih tzv. kreativaca.
Još jedna zanimljivost. Garaža na Langovom trgu postala je svakodnevno sastajalište mladeži osobito u večernjim satima. Druže se, piju, puše i njima je vjerojatno dobro, ali građanima koji trebaju parkirati u garaži baš i nije. Moraju dobro paziti da nekoga od njih ne pregaze, jer ih ima svugdje. Nije ugodno ući u
garažu i ugledati gomile mladih kako doslovce leže po podu. Nevjerojatan prizor i za vozače zastrašujući. Kao na filmu, naravno američkom. Možda su oni prvi započeli prosvjed u ležećem položaju, intimno i bez parola.
Proljeće je, a u meni nemir, kako pjeva Luka Nižetić. A što će nam sve ovo proljeće donijeti? Sunca, rascvjetanih voćki sigurno, a što će biti u gradu, to ne znam. Po glavi mi se stalno vrti naslov davne serije ”Džekna još nije umrla, kad će ne zna se”. Možda zato što nam je situacija u gradu vrlo složena i
slojevita, sama ne znam od kuda početi. Prioritetna lista je dugačka, vjerujem i dobro posložena pa kao nepopravljivi optimist i kao Katarina Augustinčić iz serije kažem SVE ĆE BITI DOBRO. A ja čvrsto vjerujem!
HRVATSKA NA RASKRIŽJU naziv je tribine predsjednice Demokratskog centra Vesne Škare Ožbolt, koja će se održati 21. ožujka (ponedjeljak) ove godine s početkom u 19,30 sati u Centru za kulturu Maksimir,
Švarcova 10. Preporučam svim zaintersiranim građanima da dođu i sudjeluju na tribini, gdje će još biti govora i o viziji razvoja zemlje, pokretanju proizvodnje i zapošljavanju, provedbi reformi, odnosima u politici, što nas čeka ulaskom u EU i drugim važnim temama.
Bez kulture meni nema života pa tako ne mogu niti napisati kolumnu, a da se je ne dotaknem. Moram se zahvaliti zagrebačkoj publici koja puni zagrebačka kazališta. To je publika sa stilom. Kaže se LJUBAV ČINI ČUDA, pa tako i ljubav prema kazalištu vodi publiku na predstave, bez obzira na prosvjede, recesiju i opći kaos kod nas i u svijetu. U ime glumaca HVALA!
Očekujem da LJUBAV prema našem Zagrebu učini najveća čuda. I hoće.
Kako nećemo voljeti Zrinjevac, Maksimir, Bundek, Jarun, kazališta, muzeje, perivoje, arhitekturu, sastajališta ovakva i onakva, a pogotovo ljude. Naš Zagreb je čudesan, neodoljiv i vjerujem da ćemo se svi složiti da ga volimo beskrajno.
SERBUS DRAGI ZAGREB MOJ!!!
