Autor: Alen Ostojić 7/26/2013 11:30
Mnogi svjetski i europski gradovi odavno imaju policajce na biciklima. To je jedan od smjerova kojim policija kreće prema zajednici i povećava nazočnost pa samim time i učinkovitost policije na ulicama. Ali, to je i svojevrsna turistička atrakcija.
Općenito, policajci primjereno obučeni, vozeći bicikl patroliraju susjedstvom, poduzimaju uobičajene policijske zadaće usmjerene u borbi protiv kriminala i ostvarenju javne sigurnosti.
U bilo kojem gradu, a samo u SAD-u i Kanadi u više od 200, bilo velikih, ili malih gradova, imaju policajce na biciklu… Analize učinkovitosti policajaca na biciklima pokazuju da su izrazito uspješni. Primjerice, u Seattleu, policajci na biciklima imali su pet puta više uhićenja u ophodnji od svojih kolega u auto ophodnjama. Inače, biciklističke ophodnje imaju najveću stopu uhićenja u SAD-u.
Stručnjaci njihovu učinkovitost objašnjavaju jednostavnom činjenicom da su u neposrednoj kretnji gradom u kojoj mogu čuti i vidjeti počinjena djela. Policijska ophodnja u automobilu ipak je na neki način skrivena od vanjskog svijeta i izolirana. Ujedno, sama vožnja biciklom, policajce čini potpuno fizički spremnim za akciju, čini ih vidljivima, lakše uspostavljaju neposredni, prijateljski kontakt sa građanima.
Zanimljivo je da američki policajci prilikom obavljanja svojih dužnosti na biciklima imaju manje nesreća i ozljeda za razliku od onih u auto ophodnjama. To se također pripisuje boljoj fizičkoj kondiciji policajaca na biciklima.
Ono što je jako važno, brojni američki policijski službenici na biciklima ističu da ih građani prepoznaju i prihvaćaju kao ljudska bića, a ne samo kao predstavnike zakona koji nose oružje i značku. Upravo to stvara snažnu vezu s lokalnom zajednicom.
Ukupni troškovi kupnje, opremanja i održavanja policijskih bicikala kreću se oko 1000 do 1500 dolara za vijek trajanja jednog bicikla, što je maleni djelić ukupnog troška kupnje i održavanja patrolnog vozila.
Predstavnici MUP RH ističu da pilot projekti upotrebe biciklističkih patrola u prevenciji na testiranom području koje ima svojstvo velike površine i velike preglednosti u praksi postižu smanjenje stope krađe za 90% do 100%, poglavito u noćnim satima. Također je , u promatranom području, znatno povećan broj zaticanja počinitelja na počinjenju kaznenog djela – krađa i preprodaja opojnih droga, a samim time povećan je i broj uhićenja.
Policija ističe da je ključan faktor kod ovog načina policijskog djelovanja „iznenađenje“, „nevidljivost“, „nečujnost“. Brzim dolaskom policajaca kriminalac nema dovoljno vremena da uništi eventualne dokaze, a kod bijega kriminalaca s mjesta događaja policajac je u prednosti.
Zagreb je prema međunarodnim standardima siguran grad, ali ima problema kada je riječ o sigurnosti cestovnog prometa i kada je riječ o urbanoj nesigurnosti, koju čine drske krađe tinejdžera na ulici, džepne krađe u javnom prijevozu, provale u automobile, stanove, kioske i trgovine, razbojništva u trgovinama za otkup zlata, remećenje javnog reda i mira, iscrtavanje vandalističkih grafita na pročeljima zgrada i prometnim znakovima… Uvjeren sam da bi zagrebački policajci na biciklima također bili učinkoviti naspram navedenih protupravnih ponašanja.
Zbog svoje atraktivnosti, siguran sam da bi policajci na biciklima postali hit među vrtićkom djecom, ali i rado prihvaćen prijatelj osnovnoškolaca i srednjoškolaca.
Konačno, policajci na biciklima daju pozitivan primjer za javnost, ali i poticaj građanima da sami postanu biciklisti te krenu aktivno koristiti bicikl kao prometno sredstvo. Za očekivati je da će policajci na biciklima kao aktivni sudionici u prometu biti manje tolerantni prema prebrzim vozačima motornih vozila i prolascima kroz crveno svjetlo, odnosno, oduzimanju prednosti vožnje. Upravo to su glavni uzroci nesreća za bicikliste i ostale sudionike u prometu.
Zbog svega navedenoga, na zagrebačkim ulicama od 1. travnja do 1. listopada svake godine, volio bih vidjeti policajce na biciklima. Tako bismo osnažili projekt „Policija u zajednici“, ali bila bi to sjajna poruka Zagrepčankama i Zagrepčanima, kao i turistima kojih je iz godinu u godinu sve više u našem Zagrebu, da svakim novim okretajem pedale, plavi dečki i cure paze na njihovu sigurnost te da ulice i trgovi pripadaju građanima, a ne kriminalu.
Upravljanje policijom u nadležnosti je države, no mala financijska potpora zagrebačkoj policiji bila bi hvale vrijedan potez gradonačelnika Bandića. Zato apeliram na našeg gradonačelnika, kada već ne možemo pomoći u izgradnji pet policijskih postaja koje nedostaju Zagrebu, opremimo naše „plavce“ sa barem deset policijskih bicikala. I to je partnerstvo, zar ne?
