Autor:: Pero Kovačević 9/9/2010 13:42
Stara narodna poslovica kaže: ”Besposlen pop i jariće krsti” i upravo tako shvaćam inicijativu Vijeća Mjesnog odbora ”Bruno Bušić” upućenu Vijeću Gradske četvrti Pešćenica-Žitnjak da se Mjesni odbor ”Bruno Bušić” preimenuje u Mjesni odbor Borongaj.
Kako stvari stoje, kaže mi profesor Ivan Tepeš, vijećnik HSP-a dr. Ante Starčević u Gradskoj četvrti Pešćenica-Žitnjak u rujnu će taj prijedlog biti uvršten na sjednicu Vijeća i vjerojatno će biti prihvaćen. Nakon toga, će taj prijedlog – očito – završiti na sjednici Gradske skupštine Grada Zagreba, jer je Vijeće gradske četvrti ovlašteno za predlaganje imenovanja ulica, javnih površina i svih drugih objekata na svojem području.
Stoga postavljam pitanje gradskim organizacijama SDP-a i HSU-a, koje čine vladajuću većinu u Vijeću Mjesnog odbora ”Bruno Bušić”, zašto vam smeta Bruno Bušić i znate li vi uopće tko je bio Bruno Bušić???
Predlažem im da prvo pročitaju slijedeći tekst:
Bruno Bušić (1939-1978)
U Vinjanima Donjim, nedaleko od Imotskog, rođen je 6. listopada 1939. Ante Bruno Bušić, hrvatski domoljub, karizmatični prognanik 70-ih godina i politički vođa hrvatske emigracije. Nije navršio ni 40. godinu kad ga je 16. listopada 1978., u jednoj pariškoj veži, iz zasjede sustigao metak plaćenog ubojice UDBE. Veoma je rano, već u sedmom razredu, prvi put došao u sukob s režimom pa mu je zabranjeno školovanje u svim jugoslavenskim školama. Ipak je maturirao 1960. u Splitu, a zatim upisao Ekonomski fakultet i diplomirao već 1965. Zaposlio se u poduzeću Geoistraživanje, a sredinom 1965. dobio je posao asistenta u Institutu za historiju radničkog pokreta. Iduće godine osuđen je na kaznu zatvora zbog stajališta suprotnih službenoj ideologiji. Bježi u Austriju, ali se vraća i ponovno radi u Institutu kod doktora Franje Tuđmana. Odlaskom Tuđmana s mjesta direktora i Bušić mora napustiti Institut. To je vrijeme početka Hrvatskog proljeća i Bruno se 1969. zapošljava u novopokrenutom Hrvatskome književnom listu. Nakon što je list prestao izlaziti, Bušić odlazi u Pariz. Vraća se početkom 1971. i postaje jedan od urednika Hrvatskog tjednika.
Bušić je 12. prosinca 1971. uhićen i osuđen na zatvor iz kojeg izlazi potkraj 1973. Osuđen je zbog zlonamjernog i neistinitog prikazivanja jugoslavenske stvarnosti koju će uskoro, i na vlastitim leđima, iskusiti na dubrovačkome Stradunu gdje su ga tajni jugo-agenti pretukli u nazočnosti policije. Tada ilegalno odlazi u London gdje piše za Novu Hrvatsku, stalno mijenjajući boravišta. Promiče ono što će se poslije ostvariti: pomirenje sinova ustaša i partizana kao uvjet stvaranja hrvatske države.
Bruno Bušić je bi i veliki vizionar i prorok, te je tako u jednom od svojih tekstova iz 1975. Bruno Bušić je napisao:
”… Da smo složni i čestiti davno bi imali državu. A bit će nje, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni jedne drzave da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i sa Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako …
… No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidjet ćete kako tek naši kradu. Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže i najgore će biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje – kako nas tada spasiti od nas samih?”
Ove rečenice u posljednje vrijeme često se mogu pronaći na internetu. Ništa kao ovi citati ne veliča revolucionarnu legendu i vizionarsku misiju Brune Bušića. Nadam se i želim vjerovati da im ime Mjesnog odbora ”Bruno Bušić” ne smeta zbog ovog zadnjeg citata – i kako nas onda spasiti od nas samih.
Žalosna je činjenica, da se stranke koje čine vladajuću većinu u Gradskoj skupštini Grada Zagreba, a tako i u mjesnim odborima i gradskim četvrtima, u kojima imaju većinu, bave prekrajanjem povijesti, zašto nisu dobili mandat građana. Dapače dobili su mandat građana da rade u interesu grada i građana. Ovo vam neće proći!
