Autor: Thomas Bauer 10/27/2011 12:37
Ovih se dana digla velika bura zbog ukidanja saborskog imuniteta Željku Jovanoviću, koji je suparničku stranku nazvao kriminalnom organizacijom. Esdepeovci, Josipović i razne udruge uzjogunili su se zbog Jovanovića, Hadezeovci su se pobunili jer ih se naziva zločinačkom organizacijom, iako je to u međuvremenu potvrdio i USKOK, a jadne kriminalce nitko ništa ne pita.
Zar je novinarima toliki problem nazvati, primjerice, Dečke s Knežije i pitati ih smatraju li oni – kao eksperti, da li HDZ uopće zaslužuje biti nazvan kriminalnom organizacijom? Gdje su u cijeloj priči njihovi osjećaji i njihov obraz?
Jasno, kriminalci su zoc društva s moralnim kvalitetama hijene, to zanimanje ne treba previše reklamirati, bilo bi svakako pametno izostaviti ga iz udžbenika za Prirodu i društvo, ali ionako sumnjam da se – dok druga djeca urliču kako im je tata vatrogasac ili kuhar – neki klinac po vrtiću hvali kako mu je tata ”kli-mi-na-vac”.
Međutim, za razliku od gospode iz HDZ-a, kriminalci u obavljanju vlastite rabote, svoj život, zdravlje i slobodu svakodnevno izlažu velikom riziku. Sve to za uglavnom manju lovu i za doživotno, teško društveno breme.
Nasuprot tome, vrhuška HDZ-a, predvođena bivšim premijerom, sve je rješavala bezbrižno uvaljena u fotelje, s par bahatih telefonskih poziva, čvrsto uvjerena da im ne prijeti ama baš nikakva opasnost.
S obzirom da ja kao navijač znam što je rizik i što znači biti društveno nepoćudan, u ovom slučaju na neki način suosjećam s kriminalcima i pomalo me ljuti što se njihovo zanimanje dovodi u vezu sa strankom koja je svojim ogavnim marifetlucima upropastila državu čije joj je vođenje narod povjerio. Samim time, postavlja se neizbježno pitanje – tko je zapravo oklevetan, HDZ ili kriminalne organizacije?
Smatram da sam potpuno nepristran presuditi – nikada nisam bio zainteresiran za karijeru s one strane zakona, bez obzira što sam odrastao s mnogim kasnije renomiranim kriminalcima, a, bogami, nije me zanimalo niti članstvo u HDZ-u, iako me stari odveo na njihov legendarni predizborni skup na Kegliću i da sam imao pravo glasa, na prvim bih izborima svakako glasao za njih.
Dakle, idemo objektivno sagledati koje bi argumente mogli koristiti kriminalci, a koje HDZ? Kriminalci bi se svakako mogli pozvati na činjenicu da su njihove organizacije, kao što su ‘Ndrangheta, Camorra, medellinski kartel ili japanske Yakuze, renomirane i poznate širom svijeta dok se za HDZ čulo samo do Karavanki. Istina, onomad je Sanader oštrim prodorom prema Salzburgu pokušao proširiti glas na zapad, ali brzo je uhićen jer je nesposobna nabiguzica. Kriminalca bi uhvatili – nikad.
Zatim, protiv mafije i zlih kriminalnih umova bore se face i superjunaci poput Jamesa Bonda, Supermana i Batmana dok se protiv HDZ-a bore prilično dosadnjikavi likovi. Doduše, mogu zamisliti Josipovića kao Super Lignju koja zlikovca prvo paralizira dozlaboga bezličnim i mlitavim nastupom, a onda ga ritualno likvidira izvedbom svoje klavirske partiture, ali Željko Jovanović ne može bit tajni agent da se ubiješ. Prebrbljav je i potpuno bez šarma.
Sljedeću rundu kriminalci dobivaju glatko. Dok se mafija družila s Frankom Sinatrom koji je obarao s nogu svojim nenadmašnim vokalnim izvedbama, Sanader i Hadezeovci spanđali su se sa Zdravkom Mamićem koji gol do pasa arlauče uz hitove Lepe Brene, harmonikašima lijepi pare na čelo i sav pristojan puk tjera na povraćanje.
Stvarno, kad malo bolje razmisliš, gorke su to uvrede za kriminalni svijet. Dok se za tumačenje mafijaških likova u blockbusterima otimaju mnoge holivudske zvijezde, sumnjam da bi – s obzirom da je Taško Načić na onom svijetu – netko bio zainteresiran glumiti Sanadera, Luku Bebića ili Šeksa, a sasvim sam siguran da bi Helen Mirren odbila ulogu Jace. A iskreno, nakon epskih citata poput: ”I’m gonna make him an offer he can’t refuse”, malo bi mlako zazvučalo da čujemo: ”Aj voz d dej aftr jestrdej in Hangr.”
Valja dodati i kako jadni kriminalci najčešće niti ne dočekaju penziju, a ako je i dočekaju, onda su osakaćeni, prepuni olova ili u nekoj groznoj prdekani, dok hadezeovske lijenčine nakon samo par godina drijemanja u Saboru, puni snage, funkcija i ukradene paruštine spremno pohrle u nezasluženu mirovinu. S dovoljno vremena da i sve preostale rođake zaposle u državnim službama.
I na kraju, da bi postao krimos trebaš imat barem nekakava muda, da bi postao hrvatski političar, ne trebaš imat ništa, posebno ne kičmu. Debeo obraz dobro dođe, ali pogled u pod ga sasvim dobro zamjenjuje.
