Autor: Maja Gujinović 3/3/2010 8:28
Iako je ušla u svaku poru našeg svijeta, u životu ipak postoje puno bitnije stvari od recesije. Ovom jako istinitom i jednostavnom mišlju, koju je teško ostvariti u praksi, bavi se predstava ‘Reces i ja’ čiju je nedjeljnju premijeru gledalište Exita ispratilo dugotrajnim pljeskom. Predstava ‘Reces i ja’ netipična je za Exit ali se autorica nada da će publika prepoznati kvalitetu – Predstava je tipična za Exit po stvarno nevjerovatno talentiranim glumcima, koji su u prvom planu. Ali netipična po tome što smo umjesto minimalne scenografije išli korak dalje i napravili detaljno razrađenu scenografiju, kostimografiju, rekvizite.. – ispričala je mlada Korčulanka samo par dana nakon jedne od posljednjih probi, na kojoj se lako osjetila pozitivna napetost zbog skore premijere. A kako se nada Lozica tu će promjena lijepo dočekati i profilirana exitovska ‘publika’. – Radimo na predstavi već skoro godinu dana, i do sada smo već mogli napraviti tri predstave. Prošli smo faze burleske, komedije, pa smo došli do drame, s elementima komedije. Scene se brzo izmjenjuju, odmah ulaze u srž problema i sve je jako emotivno nabijeno. Tako su i glumci sada već jako željni da napokon izađu pred publiku – govori Lozica, kojoj je ovo tek druga režija u karijeri, iako za svojih 27 godina ima već veliko iskustvo rada s glumcima i u kazalištima. Ona je naime, još kao studentica dramaturgije počela surađivati s Odsjekom glume pišući tekstove za glumačke ispite, a trenutno je asistentica na odsjeku glume u klasi Ivice Boban. ‘Kada se honorari podijele s vremenom uloženim u predstavu ispada da radite u Konzumu’ – Ne volim pisanje samo po sebi, već pišem iz ljudi. Tako su na primjer likovi za ‘Reces i ja’ nastali puno prije samog teksta. Sve glumce od prije dobro poznajem i oni poznaju moj način rada, koji kreće od nule i postupno se razvija, pa nam je i zbog toga trebalo tako puno vremena. Možda su školovani redatelji puno brži u radu, ali to ne znači da je to jedini način – priča Lozica, te priznaje kako je njen slučaj jedinstven jer dramaturzi teško dolaze do posla. – Nacionalne kuće jedine imaju stalno zaposlenog dramaturga, i jednino ostaje zaposliti se na televiziji ili radiju. Honorari pak za projekte su minimalni s obzirom koliko vremena uložiš. Kada pogledaš koliko vremena i novaca uložiš ispada da radiš u Konzumu. Trebala bi napraviti pet ili šest predstava godišnje da bi imam prosječnu plaću – kaže dramaturginja. ‘Željeli smo pokazati kako je recesija prolazna, a odnosi među ljudima ostaju’ S minimalnim sredstvima krenuo je i rad na ovoj predstavi nastaloj u koprodukciji platforme Kufer i Teatra Exit, koji je ovorenih ruku prihvatio ideju, i ovisno o interesu publike, nakon deset izvedbi možda i ostavi ‘Reces i ja’ na repertoaru. – Dok sam pisala tekst razmišljala sam o prijateljima čije su se veze krenule loše samo zbog svađa hoće li kupiti onaj ili ovaj kruh. Onaj ili ovaj K-proizvod. Nevjerovatno koliko se toga može urušiti samo zbog manjka novaca. Zato želimo prokazati recesiju. Pokazati koliko je njena važnost prolazna, dok ljudski odnosi nisu prolazni – zaključila je Olja Lozica.
>> Osvojite ulaznice za predstavu `Reces i ja´u Exitu