Autor: Maja Jurišić 12/3/2013 16:03
Još početkom prošloga stoljeća u Hrvatskoj su se zločinci identificirali putem otisaka prstiju. Daktiloskopija je od tada postala sastavna forenzička disciplina koju je kod nas najviše razvijao Ivan Vučetić. Ne čudi stoga što Centar za forenzična ispitivanja, koji ovih dana obilježava 60 godina od svoga osnutka, nosi upravo njegovo ime. Velika obljetnica obilježena je izložbom u Muzeju policije, znakovitog naslova Svaki kontakt ostavlja trag.
– To je prigoda da pokažemo našim sugrađanima rad naših forenzičara koji su vrhunski stručnjaci u svome poslu. Ujedno ćemo i rasvijetliti neke misterije, primjerice koliko je slično onome što rade oni u stvarnosti, naspram onoga što viđamo na televiziji. Oni su zapravo ti koji u laboratoriju rješavaju slučajeve tako da istraže sve tragove zločina, no zasigurno ne jure za zločincima niti ih uhićuju. No, na temelju njihovih nalaza sud u konačnici osuđuje zločince – rekao nam je Željko Jamičić, voditelj Muzeja policije.
Još prije 40 godina na sličnoj ovakvoj izložbi prezentirani su začeci korištenja računala pri forenzičkim obradama. Danas su ona dio svake obrade i omogućuju analize kakve do informatičkog doba ne samo da nisu bile poznate nego ni zamislive.
– Forenzika se zadnjih godina promijenila sto posto. Danas postoje brojne grane forenzike i još više metoda pomoću kojih možete mnogo toga otkriti. Uostalom, i DNK analiza je u upotrebi tek dvadesetak godina. Vi danas po ispaljenom metku možete točno balistički utvrditi kojeg je kalibra pištolj i o kojem je pištolju uopće riječ – otkrio nam je Zdenko Mindum, kriminalistički tehničar CFIIV-a ”Ivan Vučetić”.
Nema savršenog zločina, poruka je svakog kriminalističkog filma ili knjige. No, je li to stvarno tako? Može li uistinu komadić vlakna ili vlasi dovesti do počinitelja kaznenog djela? Što ako nema nikakvih otisaka prstiju?
– Nema savršenog zločina. Svatko ostavi i najmanji trag koji možda ne mora biti vidljiv golim okom, ali mi ćemo ga pronaći. Možete se s nekim u prolazu dotaknuti i ostaviti epitel ili komadić tkanine koji našim mikroskopima neće biti nevidljivi. Vlas kose ponekad je sasvim dovoljna da nekoga dovedemo u vezu s mjestom zločina – pojašnjava Mindum i dodaje kako su hrvatski forenzičari, točnije Centar za forenzična ispitivanja među pet najboljih u Europi.
Proteklih godina iznimno su popularne forenzičke serije u kojima mladi znanstvenici sve slučajeve rješavaju ulaboratoriju. Zagrebački CSI-jevci nam otkrivaju kako je njihov posao vrlo sličan, samo što umjesto pola sata, vještačenja nekad znaju potrajati i tjednima.
Koliko je forenzika zapravo zanimljiva i kompleksna, možete doznati u Muzeju policije sve do 15. prosinca do kada traje izložba. Više informacija o radnom vremenu Muzeja potražite na internet stranici www.mup.hr.
