Autor: Sarah Srdar 12/27/2014 14:55
Beč u malom, mnogi često upravo tako opisuju Zagreb. Iako je vodilja gradskih vlasti da Zagreb doista što više nalikuje austrijskoj metropoli, prava je istina da zaostajemo za ovim gradom tridesetak godina. Naime, upravo to možemo zaključiti kada čujemo kako svakodnevica funkcionira u gradu koji je cestovno od Zagreba udaljen oko 380 kilometara.
– Beč je grad koji je javne usluge i infrastrukturu zadržao u svom vlasništvu. Osobno smatram da je to jedan od razloga zbog kojeg se može provoditi dobra politika. Upravo je infrastruktura nešto čime ljudima možete pokazati za što zapravo radite i na koji način želite poboljšati život. S infrastrukturom imate dobar instrument kako ljudima na raspolaganje staviti javni prijevoz, sustav gospodarenja otpadom, sustav opskrbe pitkom vodom i slično – priča nam Martin Pospischill, voditelj bečkog odjela za Europske poslove.
Beč je nedavno po već šesti put uvršten na prvo mjesto ljestvice gradova s najvećom kvalitetom življenja u svijetu. Zašto?
– Odgovor na ovo pitanje ne može biti kratak zbog toga što iza toga stoji jako puno posla. Uložili smo godine čak i desetljeća truda da bismo došli do takve kvalitete življenja. Puno ljudi nas to pita, najjednostavniji odgovor bi bio da su infrastruktura i javne usluge u Beču na najvišoj mogućoj razini – smatra Pospischill.
Beč se 120 godina vodom opskrbljuje sa planinskih izvora
Ono što je Zagrepčanima koji žive u rubnim dijelovima grada možda još uvijek nezamislivo su priključci na vodu i kanalizaciju. Iako iz godine u godinu sve više kućanstava ulazi u taj sustav, mnogi još uvijek ovise o cisternama pitke vode ili brinu o čišćenju septičkih jama.
– Svi građani i građanke Beča su priključeni na mrežu opskrbe pitkom vodom, a isto tako je i s kanalizacijom. Postoji Pokrajinski zakon grada Beča koji i obvezuje građane da se priključe na gradsku kanalizaciju. Opskrba pitkom vodom i gospodarenje otpadom su sto posto pokriveni u Beču. Isto je i sa sustavom gospodarenja otpadom jer postoji zakon koji ljude sili, a grad obvezuje da izvršavaju usluge gospodarenja otpadom, odnosno zbrinjavaju otpad i odvoze ga iz kućanstava. Sve je to u sto postotnom obimu javno organizirano i jako dobro funkcionira – ističe Pospischill te dodaje kako su Beč i München jedinstveni gradovi jer se već 120 godina vodom opskrbljuju s planinskih izvora pitke vode. A mi smo ovu priliku iskoristili i kako bi doznali koliko Bečani recikliraju otpad i kako njime gospodare.
– Što se tiče komunalnog otpada, gospodarenje otpadom funkcionira tako da je svako kućanstvo obvezno biti u sustavu zbrinjavanja otpada koji organizira Grad. To se izvršava putem gradskih javnih usluga. Po pitanju industrijskog otpada, tržište je otvoreno i Grad je u konkurenciji s privatnim ponuđačima i to funkcionira prema načelima tržišnog natjecanja bez većih problema. Ali na prvom mjestu i po zakonskoj osnovi je izbjegavanje nastajanja otpada, tako da se puno reciklira. Odvaja se papir, staklo, biološki otpad, odvajaju se različite kategorije i to je dosta dobro razvijeno. No, sve kreće od malih nogu, upozorava voditelj Bečkog odjela za Europske poslove.
Sve više Bečana odvaja otpad
– Mora se ljudima dati mogućnost da imaju gdje odvajati otpad i nema puno smisla postavljati spremnike zaodvajanje otpada ako ljudi znaju da se to na kraju sve baca na jednu hrpu i spaljuje. Ljudi moraju vidjeti smisao. To je proces koji traje i treba upoznati ljude što se s odvojenim kategorijama događa i kako se iskorištavaju. Mi nastojimo jako rano započeti sa osvješćivanjem građanstva o tim pitanjima tako da već u vrtićima i školama jako puno radimo s djecom kako bismo ih naučili da je to jako bitna stvar i tako da postanu ponosni na to da čine nešto pozitivno za svoju okolinu. Naravno, nikad ne možete u sto postotnom obimu sve građane obuhvatiti time, mora se uložiti puno truda, ali za grad Beč brojke rastu i sve više ljudi odvaja otpad – pojašnjava voditelj bečkog odjela za Europske poslove.
Bečani su se za ovako visoki životni standard sami pobrinuli jer korištenje novca Europskih fondova za kompletnu infrastrukturu nije bilo moguće. No, dobra politika i upravljanje razlog su zašto bi mnogi danas upravo u ovom gradu voljeli živjeti, a Zagreb na putu ka tom cilju ipak čeka još jako puno posla.
