Autor:: Kostadinka Velkovska 7/22/2011 9:35
Mili Bože, kud sam zašo (kako veli pjesnik) i što nas je sve snašlo, čime se to mi sve bavimo u zadnje vrijeme? Sve nešto loše, lošije i najlošije! Jesmo li takve crne cirkuse zaslužili ili smo, kako neki kažu ukleti narod ili nas je, opet kako neki kažu, Bog kaznio?
Svejedno, koji su razlozi posljedice su prevelike i preteške za sve nas. Takva crna realnost još više nam diže ionako previsoku temperaturu pa se jedva preživljava. Nismo se baš bavili tako crnim mislima kad je sve to započelo, što je sad ovo? Svaki dan neki novi, e, da je neki nego to su moćnici, face, uvažena gospoda, vođe, da čovjek od užasa ne povjeruje!
Ali tko ne vjeruje neka čita tisak, a za dokaze u živo neka ode do Remetinca kamo svi putevi vode naše dojučerašnje moćnike. Ispred zgrade zatvora velika gužva: novinari, kamera na pretek a tek koliki je red posjetitelja pred ulazom zatvora određenog za posjete pritvorenicima. Ne mogu svi na isti ulaz, a ne, ne! Moćnici ujedno i osumnjičenici elegantno u limuzinama kroz puno širi ulaz ravno u zatvor da ih svijet ne vidi, a one koji satima na suncu stoje u redu pred drugim ulazom da bi posjetili svoje najmilije ali ne i najpoštenije, njih svijet smije gledati.
Znači moćnici pa bili oni i osumnjičeni su i dalje nedodirljivi i nevidljivi, ma gdje bili i što god učinili. Kažu, bilo i bit će dok je svijeta i vijeka. Stvarno mi se više o tome ne piše, to me uzruja do ludila! Neka institucije naše pravne države rade svoj posao, naslušala sam se toga, pa onda neka i rade! Vjerujem u to zato što se korupcija sve više i više otkriva, izlazi na vidjelo puno toga što „običnom čovjeku“ ne bi palo na pamet, niti da mu mozak operiraju. Ni mozgovi nisu što su nekad bili. Naš narod nije glup, slutio je da nešto ne štima, ali da baš do te mjere ne štima, nije ni sanjao.
Joj, skoro sam zaboravila na Haag, pa i taj zatvor se puni, ajme i to kakvim zločincima! Prikazuju njihovo privođenje i vidim da ne plaću, ne cvile i nemaju grč na licu pa se pitam kako to da nemaju ni malo grizodušja nakon svih počinjenih masovnih zločina? Ne smijem se ni sjetiti onih koji i dan danas nakon toliko godina tuguju, žaluju, plaču i cvile i nije im nimalo lako s tim živjeti. Svi koji su krivi moraju odgovarati, mora im se suditi! Učinjen je zločin, slijedi kazna.
Moram se odmaknuti od takvih tema, zbilja su preteške. A evo, nešto lijepo! Metropola nam nudi lijepe kulturne sadržaje. Spomenut ću samo neke, u Grad nam stižu folkloraši iz cijele Hrvatske i inozemstva koji će svojim nastupima kao i prijašnjih godina uveseljavati prolaznike i turiste. Odlično!
Svake godine se naš prelijepi Zagreb pobrine za sve one koji iz ovih ili onih razloga ljeti ne mogu napustili Zagreb. Na Opatovini su Histrioni. Puno koncerata i predstava, čak su i za djecu osmišljene razne radionice, od sporta do kreativnih i kompjuterskih igrica. Malo predaha za roditelje, bake i dede, bar se mogu počastiti kavicom dok djeca uživaju sa svojim vršnjacima.
Iz razgovora sa prijateljima, poznancima i znancima kako i gdje ljetuju spoznala sam i zaključila da imamo „velikih i malih“ ljetovanja, što znači jedni potroše u deset dana ljetovanja ili mora kako hoćete, oko 2000-3000 kuna, a neki dnevno tisuću EUR-a. Ova prelijepa naša domovina nije jednaka za sve.
Tješi me jedino da je i drugdje tako. Ali još me više tješi da ti isti građani koji potroše manje i raspolažu sa puno manjim budžetom od onih sa dubokim džepovima, ljetuju sretno i kažu ništa im ne fali (a fali im puno toga). Naravno, dobro je znati onu: „protegni se koliko ti je deka dugačka“, valjda da ne ostanu nepokrivene noge. Svi mi koji se tako pokrivamo itekako znamo kako to izgleda, obično se deka od navlačenja podere!
Kad smo već kod ljetovanja, idem i ja malo skoknuti do lijepog Jadrana.
Treba mi odmora ali su mi potrebni opušteni razgovori s mojim prijateljima koje ću obići. Druženja me čine bogatijom i veselijom. Iskrena druženja su uvijek dobrodošla svakome, bilo je tako oduvijek a i danas je. Ne pustite samoću u svoj dom, uvijek je nastojite ostaviti doma a vi bježite u društvo. To je preventiva, terapija i lijek! Sve je ljepše i veselije u društvu: jesti, piti, pjevati, svirati, razgovarati i smijati se, čak je i plakanje lakše u dobrom i dragom društvu. Družite se i družite, nemojte imati nikakve uvjete nego se opustite i
pristupite svima jednako i iskreno. Samo tako možete samoći i depresiji reći ZBOGOM TUGO. Zašto vam to baš sad napominjem, zato što ljeti svi negdje jure, svi se s nekim nalaze, sve privlači miris roštilja i pjesme, a onda kad netko ostane sam ne osjeća se dobro. Ne dajte se, izađite i družite se. To je spas za kojekakva pesimistička i negativna razmišljanja. Pokušajte, isplatit će se! Bez obzira što ću malo na godišnji, družit ću se cijelo vrijeme s vama.
Pisat ću kolumne, promatrati svijet oko sebe i probat se malo odmarati, što i vama od sveg srca želim! Ljeto je pa potamnite malo za lijep izgled, nemojte biti previše na suncu. Puno plivajte, hodajte, planinarite, pjevajte jer tko pjeva dobro misli, ako padne i koji dobar roštilj i još k tome dodajte kruh naš svagdašnji, nitko sretniji!
Bok!
Kostadinka Velkovska
Predsjednica GO DC-a Grada Zagreba