Autor: Alen Ostojić 2/3/2013 9:58
Nisam biciklist, ali veliki dio vremena kao gradski zastupnik u pretekle četiri godine, posvećujem problemima biciklizma u našem gradu. U listopadu 2010. na aktualnom satu Gradske skupštine, potaknut upitima gotovo 800 članova Facebook grupe parking za bicikle, koju je vodila mlada studentica dizajna Lidija Jović, pitao sam gradonačelnika- nije li došlo vrijeme da Zagreb dobije parkinge za bicikle? Pri tome sam naveo primjer Radovana Marina, zagrebačkog izumitelja vertikalnog parkinga za bicikle, koji omogućava da se na jednom parkingu za automobil, parkira 12 bicikala. Gradonačelnik mi je odgovorio da kucam na otvorena vrata. I doista. U protekle tri godine diljem grada niknulo je puno parkinga. To što parkinzi svojim dizajnom više štete biciklima, o tome, neki drugi puta.
Danas, kada se osvrnem iza sebe, vidim značajan rast broja bicikala i biciklista u Zagrebu. Postoje neke statistike koje kažu da se godišnje u Hrvatsku uveze oko 100.000 bicikala pa, ukoliko je Zagreb 1/3 svega, onda 33.000 bicikala ostaje u Zagrebu. Naši sugrađani bicikl iz godine u godinu, prihvaćaju i sve više koriste kao alternativno prijevozno sredstvo. Ako je točan podatak da pet posto stanovnika Zagreba bicikl aktivno koristi kao prijevozno sredstvo, onda Zagreb polako, ali sigurno postaje grad biciklizma. Očito je da se u pogledu biciklističkog prometa i filozofije biciklizma, „nešto“ u našem gradu događa. To je snažan signal, ne samo gradonačelniku, već i izabranim gradskim zastupnicima, policiji i prometnim stručnjacima, da im biciklizam mora biti u fokusu interesa i brige.
Ipak, bilo bi nepravedno reći da gradonačelnik u proteklih 12 godina nije napravio iskorak u izgradnji biciklističke infrastrukture. Službeni podaci kažu da Zagreb ima 220 kilometara biciklističkih staza i traka. Biciklisti pak kažu, da Zagreb zaostaje u pogledu razvoja biciklističke kulture i infrastrukture. Gotovo da su suglasni u ocjeni da je gradska prometna infrastruktura podređena motornim vozilima, a biciklistička infrastruktura neodržavana.
Kada tome pridodamo podatak da je u protekle dvije godine na zagrebačkim cestama u 400 nesreća poginulo pet biciklista, 297 ih se teško, ili lakše ozlijedilo, mislim da je došlo vrijeme u kojem gradonačelnik treba krenuti u korjenite strukturne i prostorne promjene kada je riječ o biciklističkom prometu u Zagrebu.
Trebaju nam bolje i smislenije biciklističke staze, korporativni sponzori biciklističke infrastrukture, redizajnirani parkinzi za bicikle, sustav javnog iznajmljivanja bicikala, zagrebački dobrovoljni registar bicikala, poboljšani prometni znakovi i pravedniji normativni okvir, kao i promjene u prometnoj kulturi svih aktera u prometu. Zadaća izabranih gradskih političara, prije svega gradonačelnika i gradskih zastupnika, treba biti da prijedloge biciklista pretvaraju u stvarnost, dok sigurnost svih aktera prometa treba biti u srcu političke rasprave.
Biciklističku infrastrukturu pretvorimo u razvojni gospodarski alat, a Zagreb izgradimo kao pogodan, podoban, sposoban i prijateljski grad za biciklizam.
A kradljivci bicikala?
Nažalost, iz godine u godinu sve ih je više. Godine 2008. zabilježeno je 360 krađa; 2009. g. 411 krađa; 2010. g. 580 krađa, 2011. zabilježeno je 746 krađa, dok je u 2012. g. policiji prijavljeno 826 krađa bicikla.
Po gradskim četvrtima prošle godine najviše se kralo na Trnju- 123 krađe; Donjem Gradu- 121 krađe; Peščenici- 89 krađe; Trešnjevka-jug- 76 krađa; Trešnjevka-sjever- 65 krađa; Novi Zagreb-zapad- 56 krađa; Stenjevec- 54 krađe; Novi Zagreb-istok- 46; Maksimir- 42 krađe; Gornja Dubrava- 36 krađa; Donja Dubrava- 25 krađa; Sesvete- 18 krađa; Gornji Grad-Medveščak i Podsused Vrapče- 16 krađa. U Podsljemenu zabilježena je krađa jednog bicikla.
Zato biciklisti oprez! Čuvajte i pazite na svoje ljubimce.
