Autor: Kostadinka Velkovska 7/14/2012 9:55
Odmor, odmor, odmor, samo se o tome priča u ovo vrijeme. Jedni se vesele odmoru jer si ga mogu priuštiti, drugi jauču jer si ga ni u mislima ne mogu priuštiti, a treći misle da ga bar imaju, jer bi to značilo da rade, da zarađuju i da imaju pravo na godišnji odmor. Rekli bi neki da ovi koji ne rade stalno odmaraju, ali nije tako. Sve bi na svijetu dali da se mogu u jutro ustati i reći – idem na posao.
Još nekako to razumiju odrasli, ali kako to objasniti djeci da njihovi vršnjaci plivaju i sunčaju se na našem lijepom Jadranu. Djeca koja ne vide mora tijekom ljeta nemaju baš osjećaj da su na praznicima. Preostaje im isto što i rade kroz vikende tijekom školske godine, a to se svodi na igranje nogometa, odlaska u kino, druženja po parkovima i sjedenje pred kompjuterom.
Žalosna sam što je to tako. Zašto svoj djeci ne bi bilo omogućeno bar malo uživanja kroz praznike, pa ipak je veliki teret na djeci tijekom školske godine. Svi oni imaju jednake obveze u školi a praznici su im itekako drugačiji. Tad roditeljima ne bi bila u koži, nije to lako objasniti, ajde nekako objasniti, ali kako ih uvjeriti U veliku različitost, što ih tek dovodi u situaciju da priznaju da nisu uspješni roditelji kao oni drugi, i onda se tek trebaju izboriti za poštovanje i ljubav kod djece. Zašto je tome tako i tko je tome kriv, recite?
Prazan grad nudi mnoštvo zanimljivosti
Zbog godišnjih odmora, zbog velikih vrućina i školskih praznika ispraznile su nam se ulice. Baš je nekakva tišina zavladala gradom, terase su još donekle popunjene, ali poluprazni tramvaji nas podsjećaju da je svatko otišao negdje i bar nakratko napustio svoj grad. Mislim da su najsretnije bake i djede kojima su stiglil unuci na praznike, neki na selo, neki u druge države na obostrano zadovoljstvo. To je ono što obitelji čini na okupu barem povremeno, a nužno je za starije i mlađe generacije. Svatko od svakoga ima što čuti i naučiti. Pa neka, zato uživajte jedni s drugima jer vrijeme brzo prolazi, a koletečina čeka u koju se moramo vratiti.
Za one pak koji moraju ostati u Zagrebu, nisu ostali bez zanimacije. Pobrinuo se naš Grad i za takve. Čeka ih ”Odmorko” a tu ima svega i svačega za našu djecu od sporta do kompjuterskih igara. Kultura u Zagrebu nam je isto pripremila lijepe sadržaje za večernje sate, imamo hvala Bogu i bazene, pa Jarun, Bundek, Maksimir, Botanički vrt, imamo super opremljena kina sa dobrim repertoarom filmova, uličnih svirača, puno stranih turista. Hvala Gradu na tome.
Kaos u Gradskoj skupštini
No, imamo i Gradsku skupštinu koja niti jednom ne može proći nezamijećeno. Ovaj puta nas je iznenadila sa napuštanjem sjednice našeg gradonačelnika Milana Bandića. Ne bih stvarno ulazila u dnevni red niti materijale, niti tko je što uvrstio i zašto u dnevni red ili nije, što je izglasano a što nije, ali ono što vidim je pravi kaos. Bila bih presretna kad bi tome došao kraj, kad bi se konačno naši gradski vijećnici uozbiljili, postali neinatljivi i doveli komunikaciju do razine civilizacije. Dobar rezultat tada ne bi izostao.
Imamo mi i crnu kroniku u Zagrebu, od ubojstava mladih ljudi do nesavjesnih vozača koji svakodnevno zbog brzine ili bahatosti ili nesmotrenosti izazovu ozbiljne nesreće sa težim i lakšim posljedicama. Ozbiljno nas je poprimila neka nervoza, neko nezadovoljstvo, a možda i bunt. Ne sviđa mi se to nikako, ali što učiniti?
A ni u našoj vlasti nije bolje. Novinarske stupce nam pune kojekakva prepucavanja od niskih do visokih udaraca, malo sindikati, malo članovi Vlade, malo prijedlozi raznih zakona … No bit će valjda i tu malo zatišje, ipak nam je stigla sezona ”kiselih krastavaca”, kad i ”veliki odmaraju”.
Odmorimo se kao ljudi
Ne možemo se odmaknuti niti od našeg Dinama. Stalno je nešto i bez obzira što smo konačno izabrali vodstvo, opet se zbog sto stvari svaljuje krivica s jednog na drugog, greške se iznose iz dana u dan a oko ničega dogovora nigdje.
Dragi moji sugrađani, izgleda da smo baš premoreni od svega. Ajmo malo odšutjeti oko svega, ajmo se malo odmoriti kako god, ajmo građanima dati malo predaha od svega da se k’o ljudi možemo odmoriti. Vrijedit će!
Što bih vam drugo poželjela nego odmor, kratak ili dugačak, lijep ili malo manje lijep dobro će doći svima nama, pa ćemo svatko svakome nakon toga reći tko što misli.
