Autor: Maja Gujinović 12/29/2009 8:23
Više od dva desetljeća, tone eksponata koji pričaju povijest hrvatskog sporta, gužvalo se u premalom prostoru na prvom katu jedne od niza zgrada u Ilici, nazvanom Hrvatski športski muzej. U samo stotinjak kvadratnih metara njihov se broj, entuzijazmom zaposlenika muzeja, svaki dan povećavao, strpljivo čekajući trenutak kada će dostojno prezentirani, podijeliti svoja “sjećanja”.
No, prije mjesec i pol dana preseljenjem u puno veći prostor u Praškoj 2, započeo je novi život ovog muzeja koji je do sada, zbog skromnih gabarita, bio jedan od rijetkih bez stalnog postava.
Jajčević: ‘Skupljanje građe je detektivski posao.’
Kroz sobe novog muzeja kojeg čini 427 kvadrata, kojeg još čekaju mjeseci priprema do otvaranja, proveo nas je ravnatelj Zdenko Jajčević, zaljubljenik u sportsku muzeologiju i pedagogiju te entuzijast koji zadnjih dvadeset godina uz posao profesora na Kineziološkom fakultetu sakuplja povijesnu građu.
– To vam je kao detektivski posao. Čujete za neki vrijedni predmet i onda pokušavate doći do naslijednika, unuka, udovica. Zovete na telefone. Kucate na vrata – objašnjava Jajčević dok se šetamo kroz sobe pune neraspakiranih kutija, u kojima se zidovi tek prebojavaju. Naime, bivši Muzej su morali brzo iseliti, dok novi prostor još nije bio sređen do kraja. Iako za to krivi upravu grada, Jajćević priznaje da je ovo veliki skok za Muzej koji sigurno neće svoja vrata otvoriti do svibnja sljedeće godine.
Muzej s povijesnim draguljima registriran tek 2003. godine pri Ministarstvu kulture
– Puno puta nam je obećavan prostor. Čak smo trebali biti smješteni na vrhu tribina Maksimirskog stadiona. Mi za sebe volimo reći da smo sportska nacija, a zapravo sportom vladaju poslovnjaci a ne zaljubljenici. Rezultati, a ne pedagoški vid sporta, koji je najvrijedniji – govori Jajčević. Tome u prilog govori i činjenica da je Muzej s preko 50 tisuća vrijednih eksponata iz naše prošlosti pri Ministarstvu kulture registriran tek 2003. godine.
A među eksponatima zaiste se nalaze pravi povijesni dragulji. Medalja za prvo mjesto s prvog atletskog natjecanja u Zagrebu 1905. godine, još dok su se atletičari zvali bježači. Skije Franje Bučara, oca hrvatskoga sporta, o kojem je u suradnji sa Hrvatskom televizijom Muzej proizveo 11 polusatnih filmova. Cjelokupna ostavština našeg najpoznatijeg sportskog novinara Hrvoja Macanovića od sedam tisuća knjiga, samo su djelići Muzeja sakupljeni sa svih strana, donacijama, otkupima.
Jajčević: “Povijest sporta treba ljudima približiti kroz priču, a ne kroz rezultate.”
– Toliku građu imamo da bi nam trebalo najmanje dvije tisuće kvadrata da prikažemo svu povijest hrvatskog sporta. Zbog toga smo se za stalni postav odlučili za dio povijesti, do Prvog svjetskog rata – rekao je Jajanić te dodao kako će s uz stalni postav postojati i foto – video arhiv, knjižnica, soba s velikim rekvizitima i drugi sadržaji.
– Kroz priče želimo prikazati ovu vrijednost koju ovdje brižno čuvamo. Dok su vani sportski muzeji najposjećeniji, kod nas to vrijeme tek dolazi – zaključio je Jajčević.