Autor: Kristina Križić 4/10/2012 10:43
Ovaj mjesec posvećen je oboljelima autizma. Kako se s tom još neistraženom bolešću nose sami oboljeli, a kako njihove obitelji, doznali smo od Gordane Aljinović, majke koja već 15 godina hrabro korača kroz život s autističnim sinom. Život s bolešću vječna je borba, a to posebno znaju mama Gordana i njezin sin Stjepan.
Taj 15-godišnjak, naime, boluje od autizma, no s druge strane ima nevjerojatne sposobnosti koje ”obični ljudi” ne mogu ni zamisliti. Njegova majka Gordana ispričala nam je kako se osjećala kada je doznala da će morati naučiti živjeti s autističnim djetetom.
– Ta noć je bila strašna. Nakon što su me doktori pustili u sobu, vidjela sam ga kako leži na krevetu i da ne može doći do daha od plača. Pogledala sam ga, ali je on gledao kroz mene kao kroz zid. Shvatila sam tada da to više nije isto dijete – potresno nam je ispričala Stjepanova majka.
Gordana je znala što sve može očekivati i pripremila se na najgore. Ipak, stvari su krenule u posve drugačijem smjeru. Stjepan se razvijao, a kako je rastao pokazivao je nevjerojatnu mogućnost pamćenja.
Kako smo od njegove majke čuli da zna koji je bio dan na zadani datum, upitali smo ga koji je dan bio 27. rujna 1978. godine.
Nakon što je Stjepan čitko zapisao ovaj datum, trebalo mu je otprilike tri sekunde da jasno odgovori – srijeda.
Kada bismo se mi upustili u izračunavanje ovog podatka trebalo bi nam barem pet minuta. Uz pomoć kalendara, naravno.
Njegov asistent, Žarko Findrik, objasnio nam je kako u slobodno vrijeme Stjepan voli igrati košarku, ali i dizajnirati web stranice, a u posljednje vrijeme najviše voli pretraživati stranice televizija i pregledavati njihove programe.
– On sada sve razumije što mi pričamo, to memorira, a danas-sutra može ponoviti sve što smo mi danas pričali – objasnio nam je Žarko Findrik.
Stjepan trenutno pohađa redovnu školu u Dugavama uz pratnju asistenta. On je prvi dječak u Hrvatskoj koji je dobio svog asistenta i koji mu pomaže u školi, ali i u svakodnevnim situacijama. No, nameće se pitanje Stjepanovnog daljnjeg školovanja jer za njega ne postoji adekvatno obrazovanje.
Međutim, najveću ulogu u njegovu dosadašnju razvoju imao je Stjepan sam i njegova majka Gordana. Zahvaljujući njihovoj emotivnoj povezanosti, volji i trudu uspjeli su prevariti znanost i medicinu te su pokazali kako nikada ne treba odustati od borbe za normalan život.
