Autor: Ines Šmit 11/24/2011 13:20
Zdravko Grobotek 62-godišnji je muškarac koji je svoj dom pronašao u prenočištu Kosnica. Njegov život na cesti započeo je kada je nakon trideset godina rada izgubio posao, poslije čega se prijavio na burzu, no posao nije našao.
– Po struci sam strojobravar i montažer klimatizacije i ventilacije. U toj djelatnosti radio sam 30 godina, a kad je firma propala našao sam se na burzi rada – prisjetio Zdravko.
Ubrzo nakon gubitka posla, Zdravko je izgubio i jedini krov nad glavom i to zbog nerazumijevanja svoje rodbine. Godine 2006. zatražio je pomoć Crvenog križa, a u prenoćištu Kosnica boravi od prošle godine.
Zbog obiteljskih okolnosti koje su ga snašle, ostao je i bez stana
– Nakon smrti majke, a onda i očuha, njegova braća su me izbacila iz stana. Nije mi preostalo ništa drugo nego da potražim pomoć – prepričava Zdravko.
Kako bi zaradio za dostojan život, snalazio se na razne načine pa je skupljao boce i metal. Činio je sve kako ne bi ovisio o drugima jer nije htio biti jedan od onih koji žive od socijalne pomoći.
– Petsto kuna mjesečno je čista mizerija, to nikome nije dovoljno za život u današnje vrijeme – žali se Zdravko.
‘Izgubio sam sina u Domovinskom ratu’
Od žene se rastao još 1989. godine, a s kćeri je povremeno u kontaktu. Da mu je život težak potvrđuje i činjenica da je izgubio sina u Domovinskom ratu.
– Nakon što mi je sin otišao u Osijek, izgubili smo kontakt, a onda sam primio telegram o njegovoj smrti. Nitko mi nikada nije objasnio kako je poginuo, samo su mi rekli da je to vojna tajna – prisjeća se Zdravko.
Unatoč svim svojim životnim nedaćama, Zdravko se još ne predaje. Odlučio je korisno utrošiti svoje vrijeme stoga volontira u prenočištu, radi na porti i u skladištu. Da je iznimno vrijedan radnik, potvrdila nam je i socijalna radnica Kosnice.
– Zdravko nam je od velike pomoći. On je ovdje u nezavidnoj ulozi, s obzirom da je i sam korisnik prenočišta – rekla nam je Andreja Kozar i dodala kako u Zdravka svi u Kosnici imaju puno povjerenja.
Upravo radeći aktivno u samom prenočištu, ali i tijekom svoga života na cesti, Zdravko se upoznao sa svim nedaćama koje sustižu ljude koji su doživjeli njegovu sudbinu.
– Kako bi rad Centra za socijalnu skrb bio učinkovitiji, potrebno je tijekom cijele godine brinuti o beskućnicima, a ne samo uoči blagdana – zaključio je Zdravko.