Autor: Fotograf:: Zvonimira Ivanišević, Snimatelj:: Andrej Polak 6/29/2011 10:27
– Hoću li morati obući bijelo odijelo? – bilo je prvo pitanje koje nam je kroz smijeh postavio direktor Zagrebačkih cesta Alen Gospočić kad smo mu otkrili kako će na jedan dan postati cestar i bojati horizontalnu signalizaciju na cesti.
U dogovorima s njim itekako se osjetilo da je riječ o čovjeku koji je bio u vojsci: u roku ‘keks’ našao je zebru u Ivekovićevoj ulici nedaleko središnjice Zagrebačkih cesta koju je trebalo prefarbati, dočekao nas je spreman u svom bijelom kombinezonu, a već nas je čekala i spremna ekipa ‘mentora’, koji nisu mogli zatomiti smijeh kad su vidjeli svog direktora u nesvakidašnjem izdanju.
– Ovo je moj šef brigade, a ja sam šegrt. Došao sam na sekciju, zadužio sam se i on sad mene uči kako to trebam napraviti – započeo je Gospočić svoj radni dan i priznao da je dosad samo gledao kako se farba horizontalna signalizacija, nikad nije sam to radio.
– Kratko i jasno, prvo se uzimaju šablone, perla se baca kako se radi, a ostalo ćete vidjeti kad krenemo. Ne možemo sad objasniti sve, to ćemo uz posao – pojasnio mu je mentor.
– Probat ću upiti znanje ovako na brzaka – uvjeravao nas je Gospočić.
>>>KAKO SE ALEN GOSPOČIĆ SNAŠAO U BOJANJU ZEBRE POGLEDAJTE U NAŠOJ FOTOGALERIJI<<<
Nakon kratkog brifinga o malim tajnama velikih cestara, slijedilo je dokazivanje u praksi. Nakon postavljanje šablona krenulo je bojanje zebre, a već s bojanjem prve crte Gospočić je imao malih problema, jer mu je boja pobjegla preko crte. Uhodani radnici, koji su čitavo vrijeme znatiželjno pratili kako će se direktor snaći u onome u čemu su oni već maheri, odmah su ga upozorili na grešku, pa je druga pruga bila mnogo bolja.
Naravno, Gospočić je i grešku popratio šalom:
– Ima li kakva gumica da se to pobriše?
– Ma lako se popravi ovo što je otišlo preko crte. Uglavnom se greške same brzo izbrišu, a kod ovih većih grešaka možemo prefarbati sivom bojom – tješili su radnici Gospočića.
Crta po crta i zebra je zasjala novim sjajem, a Gospočić će odsada s ponosom moći promatrati ‘svoju’ zebru, koja se vidi s prozora njegova ureda.
– Čini se komplicirano, dečki su me u kratkom roku poučili osnovne stvari, ali nije tako jednostavno kako se čini. Dečkima koji dođu raditi signalizaciju probni rok bit će dosta zahtjevan. Definitivno ću s više obzira gledati svoje dečke kako rade te prijelaze – kazao nam je.
Kako se na svom zadatku snašao Bruno Lacković iz Gradske plinare pogledajte ovdje, a zavlačenje Davora Poljaka u šahtove možete vidjeti ovdje.
Na pitanje koliko treba da se osuši boja na zebri, radnici su nam odgovorili:
– Treba pola sata, no sad je direktor dobro natopio pa će trebati i više.
Nakon što su dobili priliku jedan dan šefovati svom šefu, nisu krili oduševljenje njegovim bojanjem zebre.
– Ako direktor ikad ostane bez posla, naravno da može raditi s nama. Radnika nam uvijek nedostaje – kazao nam je njegov ‘mentor’.
