Autor: 2/17/2012 13:57
Stjepan Mišić gotovo je osam mjeseci radio kao vozač u Taxi Cammeu, sve dok iznenada 26. siječnja nije dobio otkaz. Kako kaže, najviše ga boli to što ničim nije zaslužio otkaz nakon kojeg je ostao bez ikakvih primanja.
U rješenju o otkazu ugovora o radu stoji kako Mišić nije iskazivao radne sposobnosti koje su od njega očekivali te je pokazao niz ponašanja koji nisu u skladu s poslovnom politikom tvrtke i manjak komunikacije prema nadređenima, no on tvrdi kako ista stvar piše na raskidima ugovora svih njegovih kolega. Usmeno je od direktora saznao kako je otkaz dobio zbog manjka posla koji je nastao nakon pojeftinjenja konkurencije, no na njegovo je radno mjesto ipak zaposlen drugi čovjek, i to onaj kojeg je on tjedan dana obučavao.
– Kad si navečer došao na posao, to je bilo ”vi ste lopovi, vi ništa ne radite, vi nama ne donosite novac, nosite nam kikirikije, niste drvosječe da nam donosite drva. To je bilo vulgarnosti koje čovjek ne može pojmiti, od glavnog gazde, do direktora, do njegovih terijera, kako ih ja nazivam. To ne možete vjerovati. Manje više su otkaze dobili oni koji su dulje tamo, a mlađi su dali otkaz jer nisu mogli izdržati. Radi se 12 sati, ima puno posla, plaća je kakva takva, za ovu situaciju nije loša, no mogla bi biti i bolja – tvrdi.
U tvrtki se promijenilo 300 zaposlenika
Kako kaže, za vrijeme njegova rada u Taxi Cammeu promijenilo se oko 300 zaposlenika, a na burzi rada doznao je kako država poslodavcu daje subvencije za svakog novog radnika zaposlenog sa Zavoda za zapošljavanje. Upravo u tome vidi razlog čestih promjena zaposlenih.
– Bilo je dečki koji su bili opljačkani, morali su sami platiti. Kad ti čovjek pobjegne da ne plati, a meni je dvaput pobjegao sa 131 kunom i stvarno je bio lopov te je završio u zatvoru, iako sam imao policijski zapisnik i nisam bio kriv, uzeli su mi novac. Sve moraš sam platiti, što god da ti se dogodi, sam plaćaš, a to je još bolje nego da odmah dobiješ otkaz – ističe Mišić.
– U prvo vrijeme, sve takve gubitke snosila je tvrtka. Nakon kratkog vremena poslovanja dogodio se velik broj prijava nestalih novčanika s kompletnim utrškom. Došlo je do poprilično velikih manjkova koji su išli na račun tvrtke. Nakon toga je donesena odluka da ukoliko nema policijskog zapisnika i nisu provedene sve zakonske radnje nakon gubitka novca ili toga da putnik pobjegne iz taksija, u tom slučaju gubitak snosi vozač – tvrdi Hoffman.
Mišić: Vozači su morali sami otplatiti službenu odjeću
Mišić ističe kako su sami vozači kupovali odjeću koju moraju nositi dok rade.
– Cijelu zimu smo se svi smrzavali, a u svojim jaknama nismo smjeli voziti. Onda su kupili i donijeli jakne, no nama su uzeli 190 kuna za njih. Dva mjeseca prije uzeli su nam 150 kuna s plaće, pitao sam zašto su uzeli taj novac, pa su mi rekli da je to za majice i za košulje. Onda je odlučeno da će nam kupiti cipele, no sami ih moramo platiti. Ljudi su pitali koliko koštaju, a kad su nam rekli 350 kuna, nitko ih nije htio uzeti – naglašava bivši vozač.
S druge strane, Hoffman tvrdi kako su sami vozači željeli kupiti jakne i cipele.
– Dogodilo se da je više vozača tražilo zimske jakne koje nisu na popisu obvezne opreme, međutim kako duže vrijeme znaju provesti izvan vozila, međusobno su se dogovorili da se kolektivno nabave jakne jer će na taj način biti jeftinije i bit će s insignijom tvrtke. Kolektivno su se nabavile, a vozači su sami snosili trošak. Slična je priča i s cipelama, a sve ostalo vozači dobiju od tvrtke. Ukoliko žele dodatnu košulju mogu je preko tvrtke naručiti po vrlo povoljnoj cijeni – naglašava glasnogovornik.