Autor:: Tanja Molvarec 5/13/2011 10:39
Cijelo područje Trešnjevke do zapadnog kolodvora je bilo plavljeno u prvoj polovici 19. stoljeća te nije bilo naseljeno osim nekih zaseoka, tako je priču o staroj Trešnjevci započeo Tihomir Jukić s Arhitektonskog fakulteta.
– To je bio teško dostupan prostor i nije se administrativno nalazio unutar gradskog prostora. Primjerice 1853. godine je na području Trešnjevke postojao vojni plac, a tu je bilo i spremište eksploziva. Tamo su uglavnom bile kmetovske obitelji, njih desetak. Najpoznatiji su bilo Horvati ili Hervati, zatim Donji Bankovići, Rudež, Donji Jarun, Prečko. Selo Horvati je imalo oko 30-ak kuća i 240 stanovnika – pričao je Jukić.
Pruga je formirala prve gradnje
Tada je postojalo i naselje Vorstadt Sava gdje su se naseljavali trgovci drvom i radnici iz Slovenije.
– To je područje današnja Savska ulica i Petrinjska. Kao što se već moglo i ranije čuti dolaskom pruge 1862. godine sve se mijenja. Zapadni kolodvor se tada zvao Kolodvor južnih željeznica, a uz prugu je smještena industrija i skladište. Sjeverno i južno su bile pivovara, tvornice. Tu je bilo i odlagalište otpada. Pruga je zapravo formirala prve gradnje. Naime, sve što nije stalo u Donji grad se prebacivalo na područje Trnja i Trešnjevke. Svi sportski objekti, industrija, tvornice – objasnio je Jukić, te dodao da je Selska ulica dobila naziv po tome što je to bio jedini put od grada prema tim zaseocima.
Zapostavlja se južni dio, u sjvernom raskošne vile
Kao objašnjenje zašto je baš dio uz prugu bio radničko naselje, Jukić je objasnio da postoji takozvana teorija militarnog urbanizma.
– Tada su bili radnički nemiri i gradu je pogodovalo da se maknu ta radnička naselja odnosno da se odvoje. Bile su dvije vojarne s istoka i dvije sa zapada. S juga je bila željeznica tako da vojska može u bilo kojem trenutku intervenirati. Iako su u to vrijeme za Trešnjevku bile planirane neke kupelji, realizirana je samo tvornica svile- kazao je Jukić te nastavio.
– Milan Lenucije koji je djelovao početkom 20. stoljeća smatrao je bitnim da se podigne razina stanovanja. Prostor južno od pruge nije imao dobru odvodnju i samim time se tamo nije moglo kvalitetno živjeti. Iza 1. svjetskog rata dogodio se veliki bum naseljavanja stanovništva koje se udvostručilo. To je primjerice kao da Zagreb u vrlo kratkom vremenu naraste sa oko 1 milijuna na 2 milijuna stanovnika – kazao je Jukić.
Sva nova izgradnja je 1919. godine bila oslobođena poreza na deset godina
Ponovno se tada samo gradi sjeverno od pruge i to postaje elitni dio grada. Zapostavlja se južni dio, objašnjava Jukić. U tom je periodu postojalo 5 tipova stanovanja. Prvi je bio dio sjeverno od pruge od Zvonimirove do Draškovićeve ulice.
– Tamo su bile zgrade za obrtanje kapitala i iznajmljivanje stanova. Grad je shvatio da nema planirani jug pa je krenuo u brzu izgradnju. Drugi tip su bili socijalni stanovi za radnike. Bilo je 1300 stanova u organizaciji grada. Treći tip su bili stanovi koje su pojedine industrije stvarali za svoje radnike. Četvrti tip je bila neregularna izgradnja južno od pruge. Samo su vile u sjevernom dijelu grada jamčile visoku razinu stanovanja. Ostali prostor je prepušten poduzetnicima. U 10 godina je 3200 kuća bilo neregularno. Tada je šest puta bilo jeftinije platiti kaznu nego dozvolu dobiti – kazao je Jukić, te dodao da je 1919. godine sva nova izgradnja bila oslobođena poreza na deset godina. Postupno je, kako objašnjava Jukić, ta gradnja psotala regularna i iz ruralne matrice niknulo je urbano područje.
Nova Trešnjevka napravljena na staom ruralnom prostoru
U razdoblju od 1923. godine do 1932. većina Trešnjevke je bila neregularno izgrađena.
– Naselje 1. Hrvatske štedionice je bio model u kojem je banka otkupljivala velika područja i onda su nudili parcele s kreditima. To je bilo jako poticajno i 60 posto potreba stanovnika je bilo zadovoljeno. Općina 1928. godine donosi odluku o natječaju za današnje Trnje. Stiglo je 52 rada i to većinom europskih arhitekata koji su htjeli donijeti nova iskustva. No nažalost zbog rata nije napravljena regulativna osnova i čeka se prestanak rata za novu izgradnju – kazao je Jukić.
Nedostaje mira i manje prometa na Trešnjevci
Od rata 1938 godine do 1990. godine je vrijeme dograđivanja. U to vrijeme trebalo je zadovoljiti sadržaje kulture. Napravljena je dvorana za 2000 liječnika za kongres. Javljaju se i prvi trgovački centri i sportski kompleksi.
– No nakon Domovinskog rat mijenja se društvo i Trešnjevka polako gubi identitet. Puno je uslužnih sadržaja poput kladionica, mjenjačnica. Do 2005. godine stihijski se gradi. Nažalost svi detaljni planovi su stavljeni van snage. Radi se samo generalni plan koji nije dobar jer omogućava gradnju, ali nema instrument da se jedan element zamijeni drugim. Tijekom 90-ih se događa bum građevinskih poduzetnika koji otkuopljuju parcele pa niču zgrade sa 15 stanova. Nova Trešnejvka nastaje na staroj ruralnoj i sada imamo slučaj da nema parkinga, zelenila, ulice su uske, bez pločnika, upozorio je Jukić te dodao da je riječ o maksimalnoj gradnji a ništa se nije gradilo za javno dobro.
Fali mi mira na Trešnjevci. Previše je ljudi i samo želim da je više mira i da Trešnjevka pronađe svoj identitet, riječi su jedne sugrađanke s kojima je Jukić odlučio završiti predavanje. Na kraju je samo dodao da je najvažnije urediti središnji dio Trešnjevke dnosno područje od trga Francuske republike pa sve do Trešnjevačkog trga.
Sve treba pretvoriti u kompleks i naravno slušati stanovništvo što želi i kako želi da im prostor u kojem žive izgleda, zaključio je Jukić.
