Autor: Ivana Šimac 11/4/2013 15:16
Velik broj Zagrepčana zaputio se protekloga vikenda u Sveti Križ Začretje gdje je Udruge uzgajivača konja organizirala posljednju ovosezonsku utrku. Ova Udruga na gotovo svim izložbama diljem Hrvatske redovito odnosi nagrade. Tako smo i mi otišli provjeriti u čemu je tajna ove Udruge, odnosno zašto su redovito njihovi konji najljepši i najbolji. Tajna je stalni rad i napredak, ubrzo nam je otkrio predsjednik Udruge, Dragutin Tovernić.
– Rad s konjima je neprestani rad, tijekom cijele godine. Već tradicionalno prvi vikend u 11. mjesecu imamo projahivanje po zagorskim bregima. Ujedno to je i druženje svih naših jahača koji donose svoje doživljaje sezone i bogatog jahačkog ljeta iza nas. Ovaj put će 20-tak jahača proći Stazom Spretnosti koju sam napravio ovdje u Svetom Križu Začretju za državno prvenstvo – objasnio je predsjednik Udruge zagorskih uzgajivača konja, Dragutin Tovernić.
Zagorska udruga uzgajivača konja broji 520 članova, a posjeduje preko 300 konja. Neke smo imali prilike vidjeti na ovom okupljanju, dok su neki svoje ljubimce već spremili u štale čekajući proljeće kada će se opet moći njima hvaliti po izložbama i natjecanjima.
– Udruga posvećuje dosta pažnje i mlađim generacijama. Prošle godine smo osnovali i školu jahanja. Zapravo želimo da mlade potaknemo na ovaj sport i da ih maknemo iz mračnih i zapušenih prostora i predočimo koliko je lijepo imati ovakav suživot prirode, životinja i ljudi – nastavio je Tovernić.
Dragutin Nežmahen cijeli se život bavi ovim životinjama. Ljubav prema njima naslijedila su i mlađa pokoljenja njegove obitelji. Strast koju osjeća prema ovim plemenitim životinjama nije prestala niti kada je prije deset godina doživio nesreću na jednom natjecanju.
– Ja sam svoje odjahao prije osam godina, kada sam vlastitom nepažnjom uzjahao nepripremljenu kobilu. Ona se stresla, okrenula se za 180 stupnjeva, srušila i mene i sedlo koje je palo na mene. Završio sam sa puknutim mišićima, pa se još i danas služim štapom pri hodanju – ispričao nam je Nežmahen.
Nije novost kako osobe iz javnoga života vole svoje slobodno vrijeme posvetiti nekom od svojih hobija. Tako smo u jednom od konjanika prepoznali poznatog zagrebačkog kazališnog i filmskog glumca, Adama Končića, koji nam je odao kako je ljubav prema konjima prisutna već generacijama u njegovoj obitelji.
– Nažalost malo vremena stignem provesti na konju, posebice jer me kod kuće čeka mala kćerkica, ali vjerujte svaki trenutak kada mi obveze i privatni život to dozvole, uzjašem jednoga od konja iz Udruge i odlazim u prirodu. Poseban je to osjećaj, slobode i razbibrige – priznao je glumac Adam Končić.
Gledajući jednu ovakvu životinju nije teško pronaći razlog zašto im imena poput Napoleonovog Marenga ili Bukefala Aleksandra Velikog zauzimaju crtice u povijesti. Priče kažu kako su ovakvi veliki vođe voljeli svoje konje više od obitelji. Ima nešto plemenito, a opet tvrdoglavo u njima, zato odajemo priznanje ovome sportu u kojemu je najvažnije naučiti surađivati sa svojim konjem.