Autor:: Kostadinka Velkovska 5/7/2011 15:52
U srijedu 04. svibnja oko 20.00 sati prolazila sam pored Francuskog instituta i primjetila skup ljudi koji su zauzeli početak Cvjetnog trga, uplašila sam se da je to neki novi prosvjed za koji ne znam, budući svi prosvjedi uglavnom počinju na Cvjetnom trgu. Kako mi je laknulo kad sam shvatila da je to zapravo kulturni događaj! A to su bili posjetitelji koji su došli na otvorenje izložbe poznatog slikara Maria Tomasa pod nazivom „Sjećanje na sutra“ u Francuskom institutu. Naravno da sam prisustvovala samom otvorenju, pogledala slike i bila sam oduševljena! Slikar Mario Tomas još jednom je potvrdio svoju visoku kvalitetu. Čestitam! Vidite dragi sugrađani kako nam Cvjetni trg služi za svakojaka događanja, pa kad prolazite nikad ne znate na što ćete naići. Uvijek odnekud vreba faktor iznenađenja.
A događaji u Gradskoj skupštini uopće me nisu iznenadili. Sapunica „Vrtić moj svagdanji, umirovljenici moji dragi i briga o čovjeku“ se nastavlja jer ste vi to tražili. Je li ta sapunica u žanru farse? Imam dojam da je sve to „truc na truc“ a jedino su roditelji i dalje izvan sebe, jer ne znaju što im je za činiti i što ih čeka. Hvala Bogu, imamo mi zato ministra Mlakara, koji će morati nekome dati za pravo. Vjerujem da će prednost dobiti djeca i roditelji. Jadna naša dječica, što su dočekali, postali su politički problem a da i ne znaju. Odmah mi pada na pamet ona: „Od kolijevke pa do ……., najljepše je dječje doba“, a sad to izgleda više ne vrijedi. Sad pak od roditelja čujem onu: „Mili Bože kud smo zašli …..?
Dočekali smo da nam Gundulićeva ulica postane dvosmjerna, što znači više tamo parkiranja nema. Razumljivo, jer ionako je vrlo blizu garaža na Cvjetnom. Nadamo se da u toj ulici više neće biti nezapamćene prometne gužve. Ipak nešto dobro. Jedino moramo malo pričekati dok se građani naviknu na dvosmjernost. Pluralizam!
Ne znam tko izdaje dozvole za otvaranje raznih obrta? Zašto se to pitam? Primjetila sam da pekarnica ima na svakom koraku, ali zato postolara, urara, kišobranara, tokara …. nema ni za lijeka. O čemu se tu radi? Jel netko razmišlja da smo u velikoj opasnosti. Pored toliko lijepih i dobrih pekarnica nama prijeti pretilost, a dobro znamo da RH spada u vrh po pretilosti, koja je opasnost za naše zdravlje. Čemu onda toliki savjeti, upute i recepti za zdravu ishranu? Izgleda da sve ostaje na nama. Jest ćemo što imamo, ako imamo!
Ljudi moji, što je ovo? Kako je počela biciklistička sezona, tako je i užurbano počeo lopovluk. Svakim danom se kradu bicikli ma kako bili oni osigurani lancima, lokotima i kojekakvim napravama za vezanje bicikla. Ništa ne pomaže, nestaju li nestaju. Čak i stupove odnesu sa biciklom, samo da se dođe do plijena. Ne znam što da radimo, kako da se zaštitimo od dnevnih i noćnih lopova?! Akcija MUP-a o prodaji zaplijenjene robe trajala je samo jedan dan. Sva roba je rasprodana u par sati, a vjerujem da je i netko prepoznao svoj bicikl i ponovno si ga kupio. Koji sretnik! Sjetih se šansone Zvonka Špišića „Bicikl“ pa ću parafrazirati kraj pjesme: „Idi u vražju mater ti i moj bicikl“. To je moja poruka za biciklokradice.
Dragi moji sugrađani, proljeće je, grad nam je zelen, sunčan, lijep, terase su pune i to nas čini veselim, razdraganim. Ne trebam vas podsjećati da su Bundek i Jarun u ovo doba godine najljepši. Koristila bi svima nama šetnja kroz zelenilo uz vodu, sigurno bi se bolje osjećali nakon takve šetnje. Ajmo, ja krećem već sutra. Bok!
