Autor:: Pero Kovačević 6/8/2010 11:33
Kao što znamo svaki medij je tvornica koja proizvodi vijesti i kao svaka tvornica mediji žive od prodanih proizvoda. U ovom slučaju ti proizvodi su upravo vijesti. Vijesti omogućavaju medijima probitak na tržištu, a političarima uspon u političkoj karijeri, stjecanje naklonosti birača i dobivanje izbora.
Regulirajući protok tko i što kroz vrata javnih informacija, mediji drže golemu moć u političkom sustavu.
Mediji ne djeluju poput uboda igle, njihov utjecaj nije trenutan, ne dolazi odmah do glave, njihov je utjecaj usporen – na duge staze. Djeluje na različite komponente svijesti. Mediji ne sugeriraju što da mislimo, nego o čemu trebamo misliti (ono što je najvažnije).
Pojavom radija, televizije i novih medija (interneta) ta moć postala je neupitnom. Svima nam je dobro poznata izreka ”tko ima medije ima i vlast”. Uloga novinara je da razotkrivaju negativnosti kako bi javnost znala što joj rade političari, vlada i ostali centri moći. Prema Stjepanu Maloviću novinari imaju moć da diskreditiraju pojedinca ili instituciju, proglase nekoga krivim bez sudske presude, ili pak stvore preko noći junaka, zvijezdu ili omiljenu osobu. Malo je struka koje imaju takvu moć djelovanja u javnosti i koje nose tako mnogo odgovornosti
Isto tako mnogi od nas će se složiti sa stajalištem prema kojem ono što nije objavljeno u medijima, nije se ni dogodilo. Što znači da samo ono što je prošlo kroz medije ima neko značenje i važno je. Na svijetu se dnevno dogodi bezbroj događaja od kojih neki mogu biti važniji i od događaja prezentiranih u medijima, no ključ je upravo u načinu na koji novinari dolaze do informacija i u načinu na koji informacije dolaze njima. Logično, nameće se zaključak da sve ovisi o marketingu tj. promociji tog događaja. Mediji imaju, prema brojnim teoretičarima, ulogu gatekeepera, čuvara vrata koja otvaraju samo nekim informacijama. Gatekeeperi otvaraju vrata u dva smjera: ljude puštaju van i unutra. Prema Lance W. Bennettu, američkom teoretičaru medija, u američkom sustavu, vrata se često otvaraju kako bi pustila vijesti koje politički insideri šalju brojnoj publici vani, ali se rijetko otvarju brojnim glasovima koji izvana žele nešto poručiti malobrojnima koji su unutra.
U zemljama u tranziciji, kao što je bila i ostala Hrvatska, presudnu ulogu imaju političari, posebno oni kojima su usta puna demokracije, a koji istodobno misle da su mediji zapravo njihovi glasnogovornici i ništa drugo.
Postoji i izreka da je novinarstvo ”treća sila”, što znači da nakon energije i materije dolazi informacija. Kroz ovu izreku više je nego očigledno koliku moć mediji imaju u svojim rukama. Pri ovoj analizi moći medija valja se osvrnuti i na kontekst u kojem se moć medija pojavljuje u službi politike. Mnogi svjetski uglednici, političari, vojskovođe, upravitelji, predsjednici shvatili su da bez medija nema vlasti. Kao primjer navodimo vam slijedeće citate:
”Ako bih pustio uzde tisku ne bih se održao na vlasti ni četiri mjeseca!”
(Napoleon )
”Ostaviti tisak sam sebi znači isto što i zaspati pred opasnošću!”
(Napoleon )
Milan Bandić je prepoznao tu moć medija, te je upravo koristeći tu moć, uspostavom kontrole i presudnog utjecaja na pisanje medije sagradio svoj politički uspon, stekao karizmu i postao gospodar Zagreba. Priznali to mediji ili ne, ali je upravo Milan Bandić njihovom zaslugom, na njihovim krilima sagradio svoju moć i popularnost poput Ive Sanadera, Stjepana Mesića, Ive Josipovića, Josipa Kregara i mnogih drugih.
Naime, u ”zlatnom medijskom razdoblju” Milana Bandića, mediji su izbjegavali pisati o bilo kojoj aferi u radu Milana Bandića, ako su neke informacije bile i prenešene, objavljene su u benignom obliku u nekoliko redaka. Mediji su objavu jednog malog negativnog članka o Bandiću odmah anulirali objavom bezbroj intervjua i pozitivnih članaka o Bandiću.
Bandić, danas više nije miljenik medija, danas mediji o Bandiću pišu sasvim suprotno i to mahom isti oni novinari koji su ga lansirali u političku orbitu i iskovali u zvijezdu.
Bandićeva zvijezda se gasi, mediji su ga stvorili, mediji su ga bacili na zemlju. Njegovi dojučerašnji najbliži suradnici, promijenili su dres i niječu svoju odgovornost za propuste koju danas plaćaju građani i građanke Zagreba. Jedan od takvih propusta je i Cvjetni trg, pretjerano zaduživanje Zagreba, nedostatak novca i bezvlašće u Zagrebu. Mediji o tome, šute, zašto?
