Autor: Pero Kovačević 3/7/2013 12:07
Slučaj ministar turizma Veljka Ostojića, koji se našao usred afere oko kupoprodaje atraktivnog zemljišta pokraj Rovinja,čija je vrijednost nakon urbanizacije porasla s milijun na čak 25 milijuna kuna ponovno je aktualizirala temu urbanističkog kriminala i korupcije u zemlji.
Urbanistički kriminal je premrežio zemlju
Urbanistički kriminal i korupcija su premrežili Hrvatsku i Zagreb. Građevinsko-urbanistički lobiji i interesne skupine besprijekorno funkcioniraju. Stvorili su sustav i caruju u Hrvatskoj Zagrebu. Mnoge su se skupine i pojedinci obogatili ili se i dalje bogate na urbanističkom kriminalu i korupciji. Pravna država je, do danas , pokazala svoju punu nemoć i neučinkovitost u borbi protiv urbanističkog kriminala i korupcije. Istina, nije bilo niti ima dovoljne političke volje za odlučnu borbu protiv urbanističkog kriminala i korupcije. Pitate se zašto? Odgovor je jednostavan mnogi sadašnji i bivši dužnosnici su sudionici ili pomagači u većem broju poznatih afera urbanističkog kriminala.
Prepoznati i uočeni oblici urbanističkog kriminala
Kako djeluje urbanistički kriminal i korupcija u nas? Koji su oblici urbanističkog kriminala i korupcije već prepoznati i uočeni?
Najrašireniji i dobro uhodani oblik,kao i u slučaju ministra Veljka Ostojića, je svakako kupnja ne građevinskog zemljišta po niskim cijenama, bilo da je riječ o zelenim površinama, šumskom zemljištu ili poljoprivrednom zemljištu, a nakon toga se od gradske uprave dobije prenamjena u građevinsko zemljište te obavi urbanizacija promjenom prostornog plana. Takvo zemljište u postupku prenamjene iz ne građevinskog u građevinsko zemljište, u konačnici udeseterostruči svoju prvotnu vrijednost, a pojedinci ili skupine se obogate preko noći. Kvaka u ovom obliku urbanističkog kriminala i korupcije je u tome da se vlasnicima- starosjediocima ne dopušta prenamjena ne građevinskog u građevinsko zemljište, a novi kupci dobiju prenamjenu bez problema. U Istri je ovaj oblik urbanističkog kriminala posebno aktualan jer su mnoge općine i gradovi ,zbog nemara i nebrige države i nadležnih institucija,uzurpirali šumsko i poljoprivredno zemljište uz morsku obalu, koje je prema zakonu državno vlasništvo. Nakon toga, općine i gradovi „prodavali odabranim“ to zemljište po bagatelnim cijenama i onda provele urbanizaciju prodanog zemljišta koje je preko noći prenamijenjeno iz ne građevinskog u građevinsko područje. Cijena je preko noći skočila s 10 kuna po m2 na 200 eura po m2, kao u slučaju obitelji ministra Veljka Ostojića. Niz ovih slučajeva DORH ‘rješava’ još od 2003. godine, na temelju prijave Državnog inspektorata.
Mijenjane i dopunjavanje urbanističkih planova pod krinkom ispravka svakako je najnoviji i najsofisticiraniji oblik urbanističkog kriminala, koji sam sasvim slučajno otkrio i ustanovio, još 2010. godine na slučaju UPU-a Vrbik i UPU-a Munja.
Naime, malo građana čita Službeni glasnik Grada Zagreba, a još manje ispravke odluka UPU-a. Tako da sam i sam bio iznenađen kad sam otkrio ovaj novi sofisticirani oblik urbanističkog kriminala, kao što je bio iznenađen i sam glavni državni odvjetnik Mladen Bajić kad sam mu podnio prijavu o nezakonitim izmjenama i dopunama UPU-a, pod krinkom ispravaka UPU-a. Naime,pod krinkom ispravka mijenjani su i dopunjavani GUP grada Zagreba i pojedinačni detaljni planovi kojima je omogućenagradnja,nestajale ulice i parkovi i slično tome.
Ostali oblici i vidovi urbanističkog kriminala i korupcije su već duže vremena aktualni i dobro uhodani i besprijekorno djeluju, pogotovo u Zagrebu.
Najrašireniji oblik je svakako kupnja ne građevinskog zemljišta po niskim cijenama, bilo da je riječ o zelenim površinama, šumskom zemljištu ili poljoprivrednom zemljištu, a nakon toga se od gradske uprave dobije prenamjena u građevinsko zemljište. Takvo zemljište u postupku prenamjene iz ne građevinskog u građevinsko zemljište, u konačnici udeseterostruči svoju prvotnu vrijednost, a pojedinci ili skupine se obogate preko noći. Kvaka u ovom obliku urbanističkog kriminala i korupcije je u tome da se vlasnicima- starosjediocima ne dopušta prenamjena ne građevinskog u građevinsko zemljište, a novi kupci dobiju prenamjenu bez problema.
Posebno unosan vid urbanističke korupcije je baratanje povlaštenim informacijama, kao što je to bio slučaj promjene trase autoceste Zagreb- Sisak, koja je izmijenjena 2006. godine.
Pojedinci i skupine povezane s vlasti, znali su da će se izmijeniti trasa autoceste, te su po bagatelnim cijenama otkupljivali zemljište na i uz novu trasu autoceste, te su nakon promjene trase autoceste zaradili veliki novac. Povlaštene informacije imala je i Maestro gradnja. Naime, očito su znali da će se montažno limeno kazalište iz Potsdama( koje je grad dobio na ‘poklon’ za 18 milijuna kuna) postaviti u Sloboštini, te su otkupili od neinformiranih vlasnika 23 tisuće četvornih metara, po bagatelnoj cijeni. Nakon toga Maestro gradnja je 2007. godine zamijenila zemljište u Sloboštini s Gradom Zagrebom, te dobila četiri tisuće četvornih metara atraktivnog građevinskog zemljišta na Trešnjevci i 12 milijuna kuna.
Model zamjene zemljišta, je također dobro uhodan. Prisjetimo se zamjene zemljišta između Grada Zagreba te tvrtke Munis, Geoprojekta, Zagrebgradnje, Gredelja i tako dalje. U većini slučajeva sudski vještak nije procijenio vrijednost nekretnina, a zamjene su se često obavljale i po početnoj cijeni građevinskog zemljišta iz 1998. godine.
Pravna država zna za sve pobrojane oblike i vidove urbanističkog kriminala i korupcije. Šuti pravna država, šute institucije, a pojedinci se bogate i bogat. Dokad i zašto? Gdje je nestala proklamirana “ Pravda i pravednost „ predsjednika Josipovića.