11/20/2009 10:25
Južni vikend u Zagrebu, preko petnaest stupnjeva. U ranim poslijepodnevnim satima po ulicama se sreću samo zakašnjeli kupci, na gradskim trgovima uglavnom napušteni štandovi s poluskinutim plakatima predsjedničkih kandidata.
Slabo su posjećeni šatori s kobasicama i pivom, na Kvatriću neka čudna instalacija, nalik očerupanim jaslicama, koja bi trebala dočarati slavonsko selo. Ljudi doma šmrcaju i kašlju, izmjenjuju mailove s uputama protiv svinjske gripe i prate prilično neusklađene službene savjete: javljajte se liječnicima telefonom, ne opterećujte bolnice!
Ali, ako ste već umrli, to je zato što ste došli prekasno. U isto vrijeme, urbana kulturna intelektualna gerila radi na dva punkta – na međunarodnoj konferenciji Culturelinka u Mimari, raspravlja se u umrežavanju u kulturi i digitalnom razvoju, kako nove tehnologije utječu na kulturnu dinamiku. Kako? Pa tako da svaki dan bar dva sata više radimo, dok ne odguglamo sve što treba izguglati, i ne odsurfamo sve što smo poželjeli. Umreženi i sretni, i u Mimari i Kinu Mosor, gdje se okupila mlađa generacija kulturnjaka iz regije, uglavnom predstavnika NGO-a, i koji uz europske kolege, postavljaju i neugodna pitanja: pristupanje Europi – što kultura ima s tim?
I u kakvim se opasnim vezama – s ekonomijom, tržištem, politikom – nalazi danas kultura? Ili ono što danas – u nedostatku boljih termina – nazivamo kulturom, kako je rekla u uvodnom predavanju Novih geografija kulture Dubravka Ugrešić.
U krugu od Dubravke Ugrešić do Želimira Žilnika, bili su tu ključna imena regionalne intelektualne scene, Svetlana Slapšak, Ugo Vlaisavljević, Vladimir Gatalo i mnogi drugi. Saznali smo kako i zašto je Mostar dobio skulpturu Brucea Leeja, je li Toše Proeski jedina moguća referentna točka suvremene Makedonije, kako se i u Ljubljani već godinama muče s izradom gradske kulturne politike.
Pokušale su gradske vlasti izbaciti kazališne amatere i ujediniti neke muzeje, pa im nije uspjelo. Pokušali su, naravno, to učiniti bez javne rasprave, pa im nije uspjelo.
Nekako mi je sve to drago čuti, sada u trenutku kada živimo u gradu skoro ispražnjenom od gradske politike, ili tako se skrivenom da se riječ transparentnost jedino može povezati sa sredstvom za čišćenje prozora.