Umrežena i (ne)sretna kultura u Zagrebu

Maković: 'MSU je mašina za gutanje novca.'

11/20/2009 10:25

Južni vikend u Zagrebu, preko petnaest stupnjeva. U ranim poslijepodnevnim satima po ulicama se sreću samo zakašnjeli kupci, na gradskim trgovima uglavnom napušteni štandovi s poluskinutim plakatima predsjedničkih kandidata.

Slabo su posjećeni šatori s kobasicama i pivom, na Kvatriću neka čudna instalacija, nalik očerupanim jaslicama, koja bi trebala dočarati slavonsko selo. Ljudi doma šmrcaju i kašlju, izmjenjuju  mailove s uputama protiv svinjske gripe i prate prilično neusklađene službene savjete: javljajte se liječnicima telefonom, ne opterećujte bolnice!

Ali, ako ste već umrli, to je zato što ste došli prekasno. U isto vrijeme, urbana kulturna intelektualna gerila radi na dva punkta – na međunarodnoj konferenciji Culturelinka u Mimari, raspravlja se u umrežavanju u kulturi i digitalnom razvoju, kako nove tehnologije utječu na kulturnu dinamiku. Kako? Pa tako da svaki dan bar dva sata više radimo, dok ne odguglamo sve što treba izguglati, i ne odsurfamo sve što smo poželjeli. Umreženi i sretni, i u Mimari i Kinu Mosor, gdje se okupila mlađa generacija kulturnjaka iz regije, uglavnom predstavnika NGO-a, i koji uz europske kolege, postavljaju i neugodna pitanja: pristupanje Europi – što kultura ima s tim? 

I u kakvim se opasnim vezama – s ekonomijom, tržištem, politikom – nalazi danas kultura? Ili ono što danas – u nedostatku boljih termina – nazivamo kulturom, kako je rekla u uvodnom predavanju Novih geografija kulture  Dubravka Ugrešić. 

U krugu od Dubravke Ugrešić do Želimira Žilnika, bili su tu ključna imena regionalne intelektualne scene, Svetlana Slapšak, Ugo Vlaisavljević, Vladimir Gatalo i mnogi drugi. Saznali smo kako i zašto je  Mostar dobio skulpturu Brucea Leeja,  je li Toše Proeski jedina moguća referentna točka suvremene Makedonije, kako se i u Ljubljani već godinama muče s izradom gradske kulturne politike.

Pokušale su gradske vlasti izbaciti kazališne amatere i ujediniti neke muzeje, pa im nije uspjelo. Pokušali su, naravno, to učiniti bez javne rasprave, pa im nije uspjelo.

Nekako mi je sve to drago čuti, sada u trenutku kada živimo u gradu skoro ispražnjenom od gradske politike, ili tako se skrivenom da se riječ transparentnost jedino može povezati sa sredstvom za čišćenje prozora.

 

Prijašnji članakDolenčićeva bogata režija vječne Molière teme
Slijedeći članakSejo održao predavanje u Gornjogradskoj gimnaziji