Autor: Tena Snajder 9/28/2013 14:37
Sveta Klara bilo je divlje naselje u zapadnom dijelu Novog Zagreba gdje su ljudi sami gradili kuće prije nekoliko desetljeća. Većina stanovništva ovamo je došlo iz susjednih zemalja, kao na primjer Bosne, Srbije ili pak s Kosova. Kupili su zemlju od domaćih žitelja u nadi kako će kroz nekoliko godina ovdje biti izgrađena komunalna infrastruktura. No, to se nije dogodilo. Stanari mnogih sporednih ulica Klare tako i dan danas žive bez kanalizacije i vodovoda.
– Bez infrastrukture su tri odvojka Ulice Franje Malnara i odvojak Provenog puta. Već deset godina slušamo obećanja. Stanujemo samo sedam kilometara od glavnog zagrebačkog trga, tužno je što smo u ovakvoj situaciji – kazao je jedan od stanovnika koji u Klari živi više od 30 godina.
Uličicama Klare odzvanja dječji smijeh i vriska. Veliki je broj mališana predškolske dobi, a vrtića nema.
– To nam je veliki problem koji se vuče od kad postoji ovo naselje. Spominjala se mogućnost da se vrtić gradi u starom dijelu Klare, ali to se nikad nije ostvarilo. Na zemljištu gdje smo se nadali da će se vrtić graditi, sada su uredili urbane vrtove. Smatramo da je vrtić trebao biti prioritet. Ili dječji vrtić ili zdravstvena ustanova – kazali su roditelji iz Malnarove ulice.
Djeca ne idu u vrtiće susjednih naselja, jer su i ti objekti već pretrpani.
– Djecu koja idu u vrtić Savski Gaj mogu nabrojati na prste jedne ruke. Ni tamo nema mjesta. Ostala djeca moraju ići u Sopot ili Utrine, što je daleko – dodali su žitelji Klare.
Kako saznajemo od ovdašnjih stanovnika, ni javnim prijevozom nisu zadovoljni, i to još od prvog dana.
– Nekoć je autobus vozio svaka tri sata. Zatim su uveli češće polaske, svakih sat vremena. Sada u špicama imate autobus svakih pola sata, no to i dalje nije dovoljno. Autobus je mali, a Sveta Klara ima 18 tisuća stanovnika. Oni koji nemaju svoj automobil prisiljeni su hodati, a djecu nose, bez obzira pada li kiša ili snijeg. Ukinite nam još i struju i bit će kao da smo u srednjem vijeku – požalio se jedan stanovnik Klare, djed troje djece vrtićke dobi.
Ne smije se zaboraviti kako su ovi ljudi, bez osnovnih uvjeta za život, u prvom redu ipak naši sugrađani. Iako ni sami više u to ne vjeruju.