Autor: Ivana Šimac 2/18/2014 15:32
Udruga ‘Nada’ postoji već 13 godina. U svome radu pokušali su pomoći već stotinama oboljelih od bulimije i anoreksije, samo što, baš kako osnivač i volonter udruge kaže, većina njih tragično završi, a udruga je samo mjesto gdje ih mogu savjetovati, na trenutak ohrabriti, ali ne i profesionalno pomoći.
– Zagrebu i Zagrebačkoj županiji zabilježeno je, prema neslužbenim rezultatima, oko 20 tisuća oboljelih od bulimije i anoreksije. Oko 90 posto su to ženske osobe mlađe životne dobi, ali ima tu i desetak posto muškaraca. Kada bi gradonačelnik Bandić i župan Kožić dali kunu po svakoj oboljeloj osobi u gradu i županiji, naša Udruga bi radila punom parom, ovako nismo platili režije jer nismo imali nikakvih prihoda, osim onih koji su nam dali donacije da napokon opremimo ovaj prostor u Domagojevoj – ispričao je Hrvoje Rendulić, koji je i sam otac djevojke oboljele od anoreksije.
Grad je prvo prostor dao Udruzi na korištenje, s tim da je mjesečni najam dogovoren na 1500 kuna. Međutim, obzirom da se ovdje okupljaju djevojke s problemima, koje su mahom studentice, nezaposlene, pa često i depresivne, članarina od 100 kuna godišnje nije bila dovoljna da se režije uredno plaćaju, pa im sada prijete otkazivanjem prostora.
– Istina, režije nisu plaćene, ali one se mogu preusmjeriti, mogu se odgoditi ili na neki nam se način izaći u susret obzirom da nam se nije niti pokušalo pomoći. Ja sam upit o pomoći poslao svima, od predsjednika Josipovića, do gradonačelnika Bandića. Svim resornim ministarstvima i institucijama koje bi mogle pokazati zanimanje za naš rad i pomoći nam, ali odgovora nisam dobio niti na jedno od mojih više od tri i pol tisuće pisama – nastavlja pomalo demotiviran i razočaran Hrvoje.
Rendulić nam je isto tako rekao i neke moguće razloge zašto se nadležni neprestano oglušuju na ovaj rastući društveni problem.
– Ova bolest je jednostavno neisplativa institucijama pa i medicini, obzirom da se ne liječi farmaceutski. Dakle za to ne postoji lijek, a i predstavlja sivu zonu medicine. Zapravo tragično je kada vam kažem da u Hrvatskoj ne postoji niti jedan liječnik, klinika niti savjetovalište gdje bi se oboljeli od bulimije i anoreksije mogli javiti. Barem ne specijalizirane – zaključuje osnivač Udruge ‘Nada’ s ovim poražavajućim činjenicama.
Svatko od nas je potencijalni ‘bolesnik’, manje ili više teške bolesti. Stoga je gotovo nehumano ne pokazati barem razumijevanje za probleme s kojima se danas u Hrvatskoj bori više od 90 tisuća ljudi. Zanemarivanje nekog problema ne znači da on niti ne postoji.
