Autor:: Sarah Srdar 12/4/2011 10:11
Prije 20 godina uz odobrenje Ministarstva obrazovanja, znanosti i sporta, Zavoda za školstvo te Filozofskog fakulteta započeo je projekt Rano učenje stranog jezika. Projekt je krenuo u svim osnovnim školama i nekim vrtićima koji su imali prostorne i kadrovske mogućnosti. Sandra Zjačić Ljubičić, odgajateljica i savjetnica, u program se uključila u gotovo samom početku, prije 18 godina, te je zapazila mnogo prednosti, ali i mana ovog projekta.
– Kada je projekt krenuo, svi mi odgajatelji u vrtićima, uložili smo veliki trud. Projekt je pozitivan s puno aspekata, ali sam uočila i neke mane koje se javljaju kada djeca krenu u osnovnu školu – rekla je Sandra Zjačić Ljubičić.
Na prijelazu iz vrtića u osnovnu školu pojavljuje se veliki apsurd. Naime, djeca uče strani jezik tri do četiri godine u vrtiću, a pri upisu ne postoji inicijalni test znanja jezika, te svi kreću u školu kao početnici. Djeca sa odličnim predznanjem moraju učiti osnove i zbog toga im nastava postaje dosadna, gube koncentraciju i zadirkuju one slabijeg znanja.
– Bila sam na razgovoru u osnovnoj školi u blizini našeg vrtića, dijeli nas samo jedno malo igralište i na upit znaju li profesori i ravnatelj da djeca u vrtiću uče engleski jezik, profesorica je ostala zatečena. Što se tiče upita koji sam proslijedila nadležnim institucijama odgovor je nimalo optimističan – prilagođavati ćemo se kada uđemo u Europsku Uniju. Mi smo turistički usmjerena zemlja već samim položajem, pa smatram da bi djeca strane jezike trebala kvalitetno naučiti – kazala je Sandra Zjačić Ljubičić.
Roditelji nisu niti svjesni koliko novaca ulažu u znanje stranog jezika svoje djece, a kontinuitet se gubi već u 1. razredu osnovne škole. Djeca naprednijeg znanja se naknadno upisuju u škole stranih jezika ili imaju instrukcije što financijski nije isplativo.
– Roditelji osnovnoškolaca su primorani djecu upisivati u škole stranih jezika kako bi se nastavio kontinuitet učenja stranog jezika. Ovo je jedna velika nepravda usmjerena prema roditeljima jer u četiri godine vrtića oni ulože oko 16.000 kuna. Neka dvadesetpetero djece uči jezik, pomnožimo sa vrtićima u Hrvatskoj i nije teško zaključiti da se dolazi do cifre sa puno, puno nula. Ovo je nepravda i za odnos djece i roditelja jer umjesto da se tri puta tjedno na satu u osnovnoj školi nastavi kontinuitet, u sklopu izvanškolskih aktivnosti se gubi dodatno vrijeme na učenje, a zasigurno bi i roditelji i djeca bili na dobitku da to vrijeme provedu u zajedničkom druženju – objasnila je Sandra Zjačić Ljubičić.Djeca se trude u vrtiću naučiti strani jezik kako bi se dokazala pred obitelji i prijateljima, a ta znanja se ne vrednuju pri upisu u osnovnu školu.
– Djeca odlično nauče jezik! Uče pjesmice, brojalice, riječi i kroz igru im je cijeli taj proces i jako zanimljiv. Godišnje se organiziraju dvije priredbe, oni se smiju i čak uživaju kada pokažu da znaju više od drugih – rekla je.
Roditelji svojim zadovoljstvom jezika naučenog u vrtiću i djeca koja uživaju u učenju tjeraju nadležne institucije da razmisle o načinu na koji bi nastavio kontinuitet učenja stranog jezika.
