Autor:: Josip Kregar 7/14/2011 10:34
Nažalost iz poraza naučimo više nego iz pobjeda. Pred godinu dana pala je Varšavska ulica. Pala je i propala kao oaza ljudskog lica grada. Pala je i doslovno propala u rupu srama koja se zove uglađeno „rampa za ulaz u garažu“. Bio sam tamo u tom povijesnom trenutku. Slučajno i s osjećajem da se nikad neće desiti brutalna policijska intervencija protiv zakonitih i odobrenih prosvjeda.
Prošećite sada Varšavskom. Zapravo ne možete. Ne možete radi rupe u pješačkoj zoni i radi toga što je preostali prostor pun stolica i kafića. Nestale su ulice i šetači. Šetači ništa ne plaćaju dok nisu gosti ili kupci. No pokret obrane Varšavske i njegovo gušenje pokazali su pet očiglednih istina. Za svaki od njih odaberimo simbol jednog horoskopskog znaka.
Blizanci: Ispod fasade institucija postoje jaki financijski i politički lobiji koji doista imaju ovu zemlju kao svoje leno. Investitor kao da je raspolagao neograničenim izvorima za otkup stanova, ulaganje u garažu, kopanje. Na ruku i prema njegovom interesu mijenjali su se planovi, ubrzavali postupci , okupljali policajci. Da li su dogovori postizani za otmjenim ručkom ili u svečanoj loži Maksimira, svejedno, no ta sljubljenost novca, politike i glamura nije pitanje
površnog slaganja slika iz priloga o društvenom životu, bila je vidljiva kod svakog pokušaja da se izbori pravo. Lako je investitoru pozivati se na redovni pravni put i institucije kad su one njihove a ne narodne kako piše na papiru Ustava. Interes profita i državna represija su blizanci.
Jarac: Prosvjednici su bili duhoviti, uporni i tvrdoglavi. Jarci. Oni su bili zajednica koju nije dijelila ni kiša, ni noći pod najlonskim ceradama, ni sunce koje je pržilo pred godinu dana. U marice teško oklopljeni policajci su trpali curice u ljetnim laganim haljinama, umirovljenice koje u životu nisu opsovale, više-manje dobre đake i studente. Pokret je trajao više od godine dana i trebala je strahovita volja i organizacijska vještina da se održi jezgra pokreta i interes javnosti. To je uspjelo jer je pokret protiv blazirane i primitivne nove elite jednostavno bio zanimljiviji, poletniji i poticajan za svu onu mladost koja misli svojom glavom, čita knjige i ide u kino. Jednostavno bilo je sjajno biti tamo i s njima. Veselje i lakoća mijenjaju svijet, a ne prijeki sudovi i diktatura proletarijata.
Djevica: S puno idealizma, i usprkos činjenica i iskustva, vjerovao sam u slobodu tiska. Za mene su slobodni novinari bili poput onih uzora iz američkih crnobijelih filmova; nepotkupljivi, uporni sposobni pronaći trag istine, zadubiti se u problem, ismijati glupost i istinu iskazati jasnim riječima. Ništa od toga. Pisali su se naslovi koji prosvjednike stavljaju u kategorije maloumnih ekscentrika, slikali se oni koji imaju piercing ili tešku šminku oko očiju. Objavljivale su se slike (prije/poslije) koje su pokazivale sjaj kojim će blisnuti novi centar. Od centra je ostao samo niz dućana, od ekskluzivnog centra stanovanja samo visoka cijena i zlatne pipe bidea. Nije to za elitu već za rasipnike. Pisalo je da se ruše štakornjaci a srušeno je kino. Pisalo se da su sve zamislili vrhunski arhitekti a zapravo su sve napravili izvrsni zidari, no bez duha i stila. Pisalo se o „javnom interesu“ a sada je interes privatan. Narod se zaluđivao glasinama o tome da su protivnici pravoslavna crkva i francuski homoseksualci. Sada se pokazuje da investitor može smijeniti i vodstvo crkve, a da su novci investicije iz Hypo banke i OTP (vidi Podravka, INA, Skyper..) Nažalost nema u medijima djevica koje čuvaju istinu. U toj profesiji ipak ima više vestalki no prostitutki, a „spin doktori“ su u ovom slučaju ipak bili, skoro bez iznimke, muškarci. Nevjerojatno, no istina nestaje kada postane estrada, kad lopovluk postane glamur.
Lav: Bilo je lavova. Urša Raukar, Vili Matula, Tomislav Tomašević, Tin Gazivoda i Teo Celakovski bili su oni koji su žar svojih ideala znali pretvoriti u govore, koji su svoj žar prenosili na druge. Očigledna je istina da su prosvjedi u Varšavskoj probudili jedan uspavani gen Hrvata: želju za pravdom i protiv oholosti moći i novca. Očigledna je istina da je za to buđenje trebao iskreni žar idealizma i izostanak kalkulacije što će se time dobiti ili ostvariti. Mislim da danas, i u ovom predizbornom zatišju, ima puno novih i mlađih lavova koji će se dignuti za isti ideal.
Škorpion: Ne znam za horoskopski znak, no škorpija ima bolan i skriven žalac. Postojanje te otrovne životinje, teško mogu objasniti nekim planom i svrhom. Svrha škorpiona je ga ujeda i truje, da svoju prikrivenu snagu pokaže kad je već kasno za obranu i otpor. Ta prispodoba pokazuje da je stvarna sila vladara i veća no što primjećujemo.
Moje iskustvo s policijom koja je pokupila prosvjednike nije samo negativno. Mnogi od njih nisu to radili svojom voljom. To im je posao. Od njihove plaće žive drugi. Izgledaju gadno pod oklopima i kacigama. U kasnijim prosvjedima pokazali su i bolju i skuplju opremu (nabavljeni iz straha ili za nagradu?). Obični policajci pokazivali su simpatije i solidarnost.
No takvi nisu bili nalogodavci.
Trokut investitor, gradonačelnik i ministar uskladio se i pokazao da država nije samo bezazlena i skupa igračka i da vlast kad god može koristi i silu. Kad laž i politika i propadnu, ostane obrana vlasti silom. Ali to vrijedi samo kad su protivnici djevojčice bez šminke, zabrinute majke, glumci, profesori ili umirovljeni urbanisti. Kad na ulice izađu gladne tisuće, očajni radnici, otpuštene radnice ne usude se uhititi i ‘apsiti, trče uspuhani u onim oklopima i brane središnjice. Izgubili smo. Snage neprijatelja, snage nepravde i sila države bile su jače.
Garaža je izgrađena. Novac curi. Grad odustaje od javnog interesa, ne naplaćuje najam kafićima. Rasprodaje privlače kupce. Čini se da je profit i novac jači od pameti i ideja. Nije Varšavski ustanak u Zagrebu 2010. još nije gotov. Svakom tko izgubi sviđa se ideja o moralnom pobjedniku. Ostavlja nadu. Ta ideja još više se sviđa stvarnom pobjedniku. Za njega tko gubi ima pravo samo se nemoćno ljutiti, zdvajati nad svojim pogreškama, proklinjati neodlučnost saveznika, apatiju i ignoranciju većine. Pobjednici njima prikrivaju nečasne ciljeve, pokvarenost svojih metoda, cijelu organizaciju i sredstva koje stoje iza pobjede.
Ideja o lijepom gradu je izgubila. Točno da su šanse u uspavanom društvu male protiv moći i novca udruženog u namjerama. No pokazalo se da nisu svi uspavani, da ne nasjedaju svi i trajno na laži, da se za pravdu mora uporno boriti i da na kraju tko koristi silu protiv naroda i radi nepravde mora otići. Nas ima više i zatvora je premalo.
