U Tiflološkom muzeju otvorena je izložba “Svjetlost istiskuje tamu”, na kojoj je predstavljen razvoj skrbi i okolnosti osnivanja prve ustanove za odgoj, obrazovanje i radno osposobljavanje slijepih osoba u Sloveniji. Ova izložba nosi snažnu poruku o važnosti pristupačnosti i razumijevanju života osoba s oštećenjem vida. Kroz nju se istražuju teme poput percepcije svjetlosti i tame iz perspektive slijepih i slabovidnih osoba, ističući kako se unatoč fizičkoj tami, svjetlost može manifestirati kroz različite oblike iskustava i senzacija.
Tiflološki muzej često stavlja naglasak na inkluzivnost i senzibilizaciju javnosti, koristeći multimedijalne elemente i interaktivne postavke kako bi omogućio posjetiteljima da osjete stvarnost osoba s invaliditetom. Izložbe poput ove ne samo da promiču osviještenost o potrebama osoba s oštećenjem vida, već i pokazuju snagu ljudskog duha u nadilaženju prepreka.
– Možda malo neobična tema, ali oni koji poznaju povijest Tiflološkog muzeja znaju da od samog osnutka muzeja, Tiflološki muzej je bio muzej Saveza slijepih Jugoslavije i njegova zadaća je bila skupljati građu s područja bivše države. Upravo iz tog razloga, dosta građe, predmeta, dokumentacije, arhive i fotografija pristiglo je iz Slovenije, od udruženja, ali i istaknutih pojedinaca. Jedna skupljačica i tiflopedagoginja je bila vrlo plodonosna. Riječ je o Minki Skaberne, kojoj smo na ovoj izložbi posvetili malo veći dio – rekla je Morana Vouk Nikolić, muzejska savjetnica.
Dio izložaka posuđen je iz Centra Iris, sljedbenika prvog slovenskog zavoda za slijepe koji je osnovan 1919. godine, a pohranjeni su u Slovenskom školskom muzeju u Ljubljani.
– Na izložbi prikazujemo razvoj školovanja slijepih u Sloveniji, počinjemo s vremenom na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, gdje još nije bilo organizirane skrbi za slijepe, dolazimo do Prvog svjetskog rata, do vojnika koji su stradali i skrbi za njih od strane slovenske časne sestre koja je radila u Odilien institutu u Grazu. Kasnije, između dva svjetska rata dolazi 1919. do osnivanja Zavoda za slijepe u Ljubljani, koji se nakon kratkog vremena seli u Kočevje, tamo su djelovali do kraja Drugog svjetskog rata kada je zgrada stradala u bombardiranju, te se Zavod ponovno preselio u Ljubljanju gdje djeluje i danas – ispričala nam je Morana Vouk Nikolić, muzejska savjetnica.
Poseban naglasak je na materijalima koji prikazuju akciju prepisivanja knjiga na brajicu i osnutak Knjižnice za slijepe u Sloveniji što je bio preduvjet za opismenjavanje i obrazovanje slijepih i slabovidnih osoba.
– Predmeti koje smo izložili na izložbi dio su fundusa Tiflološkog muzeja. Jedan dio predmeta posudili smo iz Slovenskog školskog muzeja u Ljubljani, odnosno iz centra Iris, koji je sljedbenik Zavoda za slijepe u Ljubljani. Predmeti su tablice za pisanje brajice, šila, različiti strojevi za pisanje brajice, taktilne karte koje su učenici koristili u Zavodu u Ljubljani itd. Imamo dosta arhivskih materijala koji svjedoče o vrlo živoj korespondenciji u ono vrijeme između gospođe Skaberne i našeg tiflopedagoga Vinka Beka. Imamo i mnoštvo fotografija koje također ocrtavaju život u Zavodu u ono vrijeme – kazala je muzejska savjetnica Vouk Nikolić.
Svečano otvaranje izložbe uveličala su djeca i mladi koji su učili svirati violinu u okviru projekta Violinmusic4all pod vodstvom profesorice Renate Novoselec.
Izložba je otvorena za sve, a prilagođena je slijepim i slabovidnim osobama. Ulaz na nju je slobodan, a otvorena je do 22. studenog.
ČLANAK JE SUFINANCIRAN SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA