Autor: Kostadinka Velkovska 1/26/2013 11:28
E kad su lijepo očistili Trg bana Jelačića od snijega, eto ti bombe! Koja je po redu i koliko će ih još biti? Za sada nema ljudskih žrtava, na sreću ni velike materijalne štete, ali se bojim ako se ovako nastavi, bit će svašta. Uvjeravaju nas da to nije terorizam, da je to djelo nekih psihopata, pa gdje su ti psihopati do sada bili, kako to da su baš ovo vrijeme izabrali za svoje bolesne akcije? Nije šala, ljudi su ozbiljno prestrašeni, doduše ima i hrabrih koji se ne obaziru i olako shvaćaju problem, ali oni su u manjini. Građani su se s razlogom počeli bojati za djecu, za sebe ….., jer može se lako dogoditi da se u krivo vrijeme nađu na krivom mjestu i eto ti vraga!
Svakodnevno smo u strahu za djecu koja moraju u školu, izlaze vani na večer, imaju razne aktivnosti, što uglavnom obavljaju sami, pa kako biti miran kod kuće i čekati da se djeca vrate živa i zdrava. Velika je to psihoza uz sve nedaće s kojima se kroz život moramo boriti. Tko nam može odgovoriti je li je i dalje Zagreb siguran grad? Ne znam tko bi to trebao reći, ali do sada mi građani nismo dobili konkretan odgovor. Znam da policiji nije lako i čine i više nego što je u njihovoj moći, ali za razumjeti je i građane i njihov strah.
Možda se na taj način želi skrenuti pozornost s bitnih problema ove zemlje kao što je nezaposlenost, cifra se penje, penje i vrtoglavo penje tako da sada imamo više od 370 tisuća nezaposlenih, da ne spominjemo one koji rade a mjesecima ne dobivaju plaću, pa koliko ih tek ima na Zavodu za zapošljavanje koji godinama čekaju posao, javljaju se redovito svaki mjesec u Zavod i ništa. Prestrašno!
Gorivo je opet otišlo ”u nebo”
Ispada da svi nešto čekamo, jedni posao, drugi plaću, treći diplomu, četvrti vizu za odlazak u inozemstvo itd itd itd … Postali smo društvo ČEKAČA. Uzdam se u onu narodnu: TKO ČEKA TAJ DOČEKA! A što reći o silnim poskupljenjima? Koliko god nas uvjeravaju da nisu digli cijene, a mi potrošači itekako to osjetimo, a znamo dobro i matematiku bar ovu osnovnu zbrajanje, oduzimanje i množenje. Po svemu sudeći oni se služe nekom višom matematikom koju mi ne razumijemo. Evo zadnje poskupljenje je opet gorivo čije cijene stalno variraju, puno gore, malo dolje, taman se poveselimo da je nešto jeftinije, kad ono opaaaa, nije zadugo. Nemamo se čemu veseliti!
S druge strane sniženja na svakom koraku, od 20 pa sve do 70 posto. Dobro zvuči, ali nije realno sniženje, jer ako je neki komad robe snižen 70 posto i svejedno košta 1500 kuna, zar je to SALE, koliko je koštalo bez sniženja? To su sve trikovi za kupce da mi nasjednemo na štos, jer svi hoćemo kupiti na rasprodaji i mislimo da smo dobro prošli. A nije tako, i ne samo da nije tako nego je vrlo mali broj građana koji si mogu priuštiti taj prokleti komad robe ni po prijašnjoj ni po sniženoj cijeni. E to je već jako tužno! Trgovci valjda konačno shvaćaju da im štos ne pali, uzalud vam trud svirač!!!
Ni u Beču snijeg nije očišćen
Malo usporedbe: bila sam u Beču s mojim kazalištem Kerempuh s predstavom Gospođa ministarka i polučili smo veliki uspjeh. Vidjeli smo da ni u užem centru Beča nije snijeg očiščen, nešto na pola. Naš Zagreb je bolje očišćen ne samo u strogom centru nego i po gradskim četvrtima. Što se tiče sniženja, u Beču je zbilja pravo sniženje, znači roba na sniženju je kod njih dostupna baš svakome, što kod nas nije.
U Histrionskom domu 18. siječnja Boris Svrtan je premijerno izveo monodramu MOJ SLUČAJ, Vlade Gotovca. Boris Svrtan je adaptirao tekst i režirao. Publika je prihvatila predstavu sa ovacijama. Iz monodrame se vidi životni put Vlade Gotovca od odrastanja do smrti. Istinski domoljub, koji je zagovarao Hrvatsku u najboljem i najmoralnijem svjetlu, platio je čak i zatvorom, ali od svoje ideje nikad nije odustao. Predstava se pojavila u pravom trenutku, u vrijeme kada je potrebna elementarna moralnost, ljudska odgovornost, uljuđenost, plemenitost i hrabrost …….
Boris Svrtan napravio je predstavu koja se gleda u jednom dahu, izaziva nam emocije i doživljaj katarze. Još jednom je Boris Svrtan potvrdio svoju visoku profesionalnu kvalitetu i trenutno je jedan od najboljih glumaca, redatelja, profesora na Akademiji dramskih umjetnosti svoje generacije. Čestitam Borisu na ovom velikom uspjehu, a predstavu preporučam svima da je svakako pogledaju, kako bi preispitali sami sebe.
Naši KAUBOJI pobijedili su Francuze. Rukometaši su uspjeli savladati vrhunske Francuze, pobijediti ih i nama su učinili veliku radost. Čestitam KAUBOJIMA i želim im puno uspjeha na putu do medalje, makar ona bila i brončanog sjaja.
