Autor: Maja Gujinović 12/10/2009 20:22
‘Sljedeća stanica – Muzej suvremene umjetnosti’- objavio je besprijekorno intonirano snimljeni glas u autobusnu za Travno. Izlazimo točno ispred Avenue Malla, no nekim čudom ne pratimo more ljude koje hipnotizirano ulaze u shopping meku Novog Zagreba. Naprotiv, prelazimo zebru za zebrom, i idemo prema velikom ‘meandru’, na najočekivaniju konferenciju za tisak našeg novinarskog bivanja. 
Naime, danas se po nečijim mjerilima dogodila povijesna stvar. Novinari, umjetnici, muzealci, kolekcionari danas su imali prednost, prije svih drugih kategorija, prošetati se dugoočekivanim hodnicima novog Muzeja suvremene umjetnosti, čuti što ljudi koji su sudjelovali u stvaranju dotičnog kažu, postaviti im neka pitanja. I ono najbitnije, vidjeti ono što je razlog i pokretač priče oko Muzeja koja je počela još prije deset godina – suvremenu umjetnost.
>>> GALERIJU FOTOGRAFIJA S PREZENTACIJE MUZEJA SUVREMENE UMJETNOSTI POGLEDAJTE OVDJE
No, već prije samog ulaska pogled nam umjesto na velike projekcije na fasadi koja obavještavaju kada je otvorenje pada na radnike Zrinjevca koji iskorištavaju još to malo vremena da urede okolicu. Trake s logom Tehnike ograđuju prolaze kojima se ne smije proći, a pred ulazom jedini informator o našem smjeru kretanja je ljubazni radnik koji visi s fasade zajedno s desetcima kablova.
Psi i strojevi između Kožarića, Stilinovića i Iveković
U samoj zgradi posvuda trčkaraju radnici u mantilima, policija s psima pretražuje prostor kako bi osigurali sigurnost predsjednika koji bi trebao kasnije doći. Razbacani građevinski stojevi i natpisi ‘svježe obojano’ genijalno bi izgledali kao dio postava, no nešto nam govori da nisu.
Jednostavno je nevjerovatno da Muzej koji se toliko puta trebao otvoriti, čiji je kamen temeljac postavljen još 2003. godine i koji je na koncu ispao duplo skuplji od početne cifre, ni za prezentaciju dan prije svečanog otvorenja pred pet tisuća ljudi ne izgleda spreman pokazati svoje ‘pravo’ lice. Pa makar za one koji spadaju u kategoriju niže od većine uzvanika koji će se sutra pojaviti.
Velebno mjesto koje je zaslužilo više poštovanja pri prezentaciji
No, kako je Muzej je ipak mjesto umjetnosti, bilo bi lijepo da smo imali priliku pročitati na legendama ispod eksponata ime umjetnika i sve ostalo što bi trebalo tu biti. Nažalost, ni legende još nisu postavljene pa smo ostali uskraćeni za tu informaciju.
Ipak, u MSU -i, osim što izgleda velebno i moderno, imate i osjećaj kakav vas primi u drugim takvim prostorima. Kako je sve tu samo i isključivo zbog umjetnosti. Danas se ipak ta umjetnost izgubila negdje između strojeva, radnika i svježe obojanih stepenica.
Nadamo se da takav manjak poštovanja neće biti i od strane svih onih koji bi tek trebali ovu zgradu prihvatiti kao svoju i dati joj život. Sada kada se napokon za njih otvara.
