U MSU slike stavili naopako, a Srnec falsificiran

Autor: Maja Gujinović 3/5/2010 8:06

‘Šizofren postav’, mobbing među zaposlenima, nefunkcionalna i preskupa zgrada, obezvrijeđivanje umjetnika i djela, koncepcija koja se bazira na zabavi, nestručan kadar, miješanje politike. Ovo su samo neke od kritika Muzeja suvremene umjetnosti koje je pred javnost sinoć iznijela grupa kulturnjaka na tribini ‘U susret Muzeju suvremene umjetnosti-2010’, u organizaciji Academie Moderna.

S ciljem da napokon se napokon otvoreno u javnosti, bez tabua, izloži niz kontroverzi vezanih uz najskuplju hrvatsku kulturnu instituciju, okupili su se arhitekt Nikola Polak, kazališni teoretičar i dramaturg Vjeran Zuppa, povjesničari umjetnosti Mladen Lučić, Zvonko Maković i Janka Vukmir te svakako, među njima najstrastveniji govornik, umjetnik Damir Sokić.

Sav vrijedan fundus MSU-a procjenjen je na samo 47 milijuna kuna

– Bojim se Muzeja i ljudi koji tamo rade, jer djelo koje tamo uđe će izaći kao nedjelo. A ako ostane iz njega će isisati umjetnost i ostati će ambalaža – rekao je bivši predsjednik Upravnog vijeća MSU, koji je na to mjesto dao otkaz. Iako je Sokićevo izlaganje započelo s metaforičkom željom za rušenjem muzeja, nastavio je s nizanjem šokantnih brojčanih podataka o fundusu Muzeja.

– Po procjeni u zgradi koja vrijedi skoro 500 milijuna kuna, procjenjena je vrijednost fundusa 47 milijuna. Devet tisuća kuna pod djelu! – navodi Sokić. Svoju teoriju obezvrijeđivanja umjetnosti opisao je i slikom dvije tisuće djece koja se guraju pored djela Vojina Bakića, kako bi došli na red za tobogan.

‘Zabavni aspekt’ Muzeja i okretanje prema posjetitelju kao subjektu kritizirao je i povjesničar umjetnosti Mladen Lučić, koji je u toj instituciji, kao kustos, radio više od 20 godina.

Postavljen je samo jedan Đamonjin rad, a nema Ivančića ni Hegedušića, a slike okrenute naopako 

– Svi smo sanjali Muzej, ali sada smo razočarani. MSU je nečitljiv, neupotrebljiv, needukativan i gotovo se bezobrazno obračunava s povijesnim naslijeđem koje bi trebao njegovati. Ovdje je hrvatska kultura spala na najnižu razinu – rekao je Lučić, sjećajući se i svih kustosa koji su u MSU iznjedrili suvremenu scenu ali su ‘zamijenjeni’. Govoreći o krivim vrijednostima nabrojao je i umjetnike koji su izostavljeni; Ljubo Ivančić i Krsto Hegedušić, krivo okrenute radove; ‘Pafama’ Jospipa Seissela, samo jedan Đamonjin rad.

Na nelogičnosti se osvrnula i Janka Vukmir, predsjednica Instituta za suvremenu umjetnost, koja zgradu vidi kao ‘bunker omeđen s tri strane’, koji odražava stav prema publici ali i prema, dobronamjernim zaposlenicima, koji su iz Muzeja otišli zbog loših međuljudskih odnosa, o kojima se govori već deset godina.

U gradnji MSU, koja je koštala 500 milijuna kuna, korišten je jeftin, kratkotrajan materijal

Kao odgovorne za sve nedaće vezane uz Muzej Zvonko Maković je nabrojao vlasnike MSU-a; gradsku upravu, gradonačelnika Milana Bandića, Ured za kulturu na čelu s Duškom Ljuštinom te Davora Jelavića kao glavnog u Uredu za izgradnju grada.

Njih se još čeka da Odboru za kulturu prikažu sve buduće troškove i troškove gradnje Muzeja, kako bi se mogao ponovno na Skupštini razmotriti zahtjev gradonačelnika za dodjelom polovice osnivačkih prava državi. Prijedlog je, naime, na zadnjoj sjednici odbačen, upravo zbog nedostatka tih informacija. Još nije ni objašnjeno kako je ukraden dio rada ‘Okviri’ koji je trebao biti izložen u Muzeju, niti zašto se zgrada gradila odlučili  lexanom, materijalom kojemu je trajnost 15 godina.