4/1/2011 10:43
Ne znam zašto, ali ovih dana mi se mota po glavi jedna priča od Antonia De Mello o učitelju koji je odveo djecu na brdo kako bi se molili Bogu da padne kiša jer je duga i neizdrživa suša. Od jakog sunca djeca su skoro popadala u nesvjest.
Sve je to gledao mudrac pa je pitao učitelja: ”Učitelju, zašto mučiš djecu?” Učitelj je odgovorio: ”Dječja srca su čista i nevina pa će Bog uslišati njihove molitve da padne kiša”. Mudrac se na to nasmije i reče: ”E, moj učitelju! Kad bi Bog ozbiljno shvaćao dječje molitve pa vas učitelja više ne bi bilo”. Dragi moji, protumačite si ovu priču kako hoćete. Možda to ima veze s našim prosvjedima. Ne znam.
Evo još jedne priče, a to je priča o kapetanu Closs. Prije Domovinskog rata na ovim prostorima bila je jako popularna jedna poljska serija o kapetanu Clossu, koji se kao špijun otpora ubacio u Gestapo. Glavni glumac bio je jako popularan u Poljskoj i kod nas. Sad slijedi zanimljiva priča. 1980. godine u Poljskoj se dogodila SOLIDARNOST. Taj popularni glumac učinio je jednu grešku, pridružio se Jeruzelskom protiv SOLIDARNOSTI. Slijedio je bojkot publike. Kad bi izašao na pozornicu u kazalištu, publika mu je svaki put pljeskala, i naravno nije mogao uz tako gromoglasan pljesak započeti glumačku priču, pa je izašao sa scene. Koliko god puta se vraćao na pozornicu, toliko puta su ga pljeskom dočekivali i otpraćivali. Nikako nije dobio priliku od pljeskanja glumiti. Zamislite, nisu ga vrijeđali, nisu mu bacali jaja ni paradajz, samo su pljeskali kao znak oduševljenja. E, to se zove RAFINIRANI BOJKOT. Valja nama učiti, učiti i učiti!
Vijest je odjeknula poput munje, poput groma. Poskupjeli saborski obroci za četiri kune. Je li to moguće, kao što je govorio Mladen Delić. Pa zašto to radimo? Nije u redu ljudima koji ne spavaju zbog nas činiti takvo nešto, zar je dotle došlo? Gdje nam je suosjećaj s njihovim mukama, pa bar mi znamo kako je biti gladan. Takav udar na naše drage i uvažene zastupnike nismo očekivali. Ali, kaj je tu je!
Pročitala sam negdje da je tsunami u Japanu prouzročio štetu od 35 milijardi dolara, a naš vanjski dug iznosi 40 milijardi EUR-a. Znamo da se za cijeli svijet u Japanu dogodila KATASTROFA, a mi i bez tsunamija imamo veću KATASTROFU. U Japanu je to na žalost elementarna nepogoda, a kod nas je na žalost ljudska nepogoda. Koji smo mi talentirani ljudi, nema nam ravnih! Sami sebi zmislimo takve katastrofe da jedva živimo, ali nema veze SVOJI SMO. Idem se malo vratiti u svoj Zagreb. Čujem da se u Zagrebu otvara noćni klub Red Line. Očekujemo turiste iz Rima, Pariza, Londona i ostalih svjetskih metropola.To je jako dobro za naš grad, time smo pokazali da smo demokratska zemlja bez ikakvih predrasuda. To je još jedan korak bliže do Europe. Na sjednici Gradske skupštine je neki dan bilo burno. Malo je falilo da gradonačelnik povuće sve svoje prijedloge, ali nije. Nekako su se uskladili i na našu sreću se dogovorili, Hvala Bogu!
Gradska skupština traži da se objave imena dužnika (od cifre boli glava pa je neću ni napisati). To su veliki dužnici i veliki dugovi. Gospoda! Ma gdje god bili oni su i ostat će GOSPODA. A nama malima kako nam se zvijezde poslože, ako nam se uopće više mogu posložiti.
Lijepa bolnica – GOLJAK. Uređuje se fasada, prostor za djecu i sve to na račun dobrih donatora. Zahvaljujemo se donatorima koji su pokazali emocije, razumijevanje i potrebu za uređenjem bolnice, pogotovo nakon nečijeg vandalskog čina. Nema ljepše geste nego pomoći u nevolji, a pogotovo djeci.
Uvijek me ovakva ljudska potpora raznježi i vraća mi se vjera u čovjeka.
SVAKA ČAST!