Autor:: Kostadinka Velkovska 8/13/2011 12:20
Prolazim Zrinjevcem, dotiče me more!
Mir i tišina, tek poneki prolaznik koji mi dolazi u susret, prvo je što primjetim u večernjoj šetnji Zagrebom u kolovozu. Bez obzira što nas ljetni dani uvijek vuku prema plavom Jadranu, ili čak nekim dalekim destinacijama, postoje čari koje naš grad pruža upravo u ovo vrijeme.
Potpuno različita dva lica ima naš Zagreb. Postoje gužve, učenici i studenti, gradska vreva na ulicama, užurbanost koja Vas uvuče u svoj vir čim izađete iz kuće, more automobila, trubnjave, prepuni tramvaji, otuđena lica, naša su svakodnevnica tijekom godine. Međutim, s druge strane, u ovim ljetnim mjesecima, Zagreb postaje jedan miran i pitom grad koji nudi toliko više.
Ljeto na Štrosu, Zagrebačko histrionsko ljeto, jezero Jarun i Bundek, ljetna kina i zeleni parkovi nešto je što u svima nama, svake godine nanovo, probudi onu privrženost i ljubav prema našem gradu na Savi.
Kad spomenem „Grad na Savi“, prvo mi padne na pamet koliko je neiskorišten potencijal ovog grada, koliko smo samo zakinuli naše građane te koliko smo turista ispustili iz ruku nebrigom za dodatne sadržaje koje bi jedna metropola trebala pružati.
Ali ovo nije jedna od takvih tema, gdje se nabraja ono što nedostaje, gdje se nabraja ono što ne valja. Ovo je tema u čast našem gradu i svim njegovim ljepotama.
Tek u ljetnim mjesecima, kad opušteno, bez gužve šećem gradom i primjećujem sve one stvari koje inače ne bi, shvatim kako je ovo jedan predivan grad koji je zaista teško opisati nekome tko ga nikad nije posjetio. Krenuvši od starog dijela Zagreba, Kaptola i Gradeca, pa do nekih najpoznatijih znamenitosti kao što su Crkva sv. Marka, Hrvatsko narodno kazalište, Kamenita vrata, Kula Lotrščak, Uspinjača, Zagrebačka katedrala, te završivši u gradskim kvartovima koji svaki kao da ima svoju dušu, neku posebnu priču koju pišu njegovi stanovnici još od 1904. godine kada se grad Zagreb prvi puta spominje, zaista je nemoguće sažeti ovaj grad u nekoliko rečenica.
Vraćam se u šetnju i slijedeću večer, pažljivo proučavam zgrade u centru Grada, njihove oslikane fasade i prekrasne kipove na krovovima. Dobro, priznajem, neke zaista izgledaju urušeno i zapušteno, ali ponavljam, ovo je tema u čast onome lijepome što inače ne primjećujemo. Nosim u rukama fotoaparat, bilježim svaki detalj ovog grada, sve mi se nekako čini novo i nepoznato, kao da još nikada nisam prolazila Trgom kralja Tomislava, Vodnikovom pokraj Botaničkog vrta, a da ne spominjem Katarinin trg i Strossmayerovo šetalište.
U tom trenutku shvatim nešto, pa ja sam zapravo u svom gradu ljeti isto turist. Otkrivam nove stvari, nove znamenitosti, nove detalje iz povijesti grada. I tada, uz miris ljeta u zraku, u svojoj šetnji Zagrebom u kolovozu ali i uz čežnju da sam trenutno negdje na našoj lijepoj obali, osjećam se kao u pjesmi našeg slavnog pjesnika Slavka Mihalića; Prolazim Zrinjevcem, dotiče me more… Naprosto sam oduševljena ovom atmosferom, ležernošću, opuštenošću, svime onime što mi je inače za Zagreb nepojmljivo.