Autor:: Martin Pulić 12/25/2010 10:34
Mirišu fritule, kobasice i kuhano vino u okićenom zagrebačkom centru, topla blagdanska atmosfera razvlači lica u osmijeh, poneki prolaznik sa jelkicom pod rukom, božićne pjesme sa radija bude slatko iščekivanje… Badnjak je. Vrijeme je za radost i obiteljsku toplinu, no oni će je teško doživjeti.
TV i suhi kolačići za utjehu
Zagrebačkim prosjacima ovaj dan je sasvim običan, ili ipak, malo tužniji nego ostali.
– Kako ćete proslaviti Božić? – pitamo prosjaka Miljenka koji sjedi na uglu Jurišićeve i Draškovićeve. Tamo je svaki dan, satima. U djetinjstvu je prebolio paralizu i teški invaliditet uz lošu obiteljsku situaciju mu je odredio zanimanje prosjaka. Gleda nas bez riječi dugo sa tužnim očima.
– Skuhat ću si kavu, gledat televiziju i kupit ću si suhih kolačića – nasmije se kao da je baš smislio dobar plan.
– Teško mi pada Božić, bit ću sam. Volio bih biti sa mamom, sve je bilo dobro uz nju, ali ona više nije živa – priča Miljenko Kolarović (52) koji prosi već 35 godina, zadnjih deset godina u Zagrebu, a prije toga u Rijeci.
Miljenko: Danas se više brine o životinjama nego o ljudima
Na vlažnom i hladnom pločniku sa nogama u kožnim protezama sjedi od jutra do mraka. Zaradi od 150 do 200 kuna dnevno.
– Imam 600 kuna socijalne pomoći, ne mogu živjeti od toga. Policija me samo tjera sa ulice, umjesto da kažu “Hajdemo ga negdje smjestiti da se ne pati”. Više se o životinjama danas brine nego o ljudima – žali se Miljenko.
Pedesetak metara od njega prosi 66-godišnja Marija Stanić. Cijeli život je, kaže, provela u Zagrebu, nije se udavala i nema djece. Radila je kao čistačica dok je mogla. Sada prosi i skuplja boce. Kako ću provesti Božić?
– Nemam rodbine pa ću otići u crkvu da budem s Bogom, on brine za mene – kaže Marija.
Na početku Jurišićeve, kod Mc Donaldsa, sjedi 24-godišnja Vanesa Osmanović sa bebom Almirom i četverogodišnjim Androm.
Božić u ruševini
– Iako sam Muslimanka rado bi proslavila Božić, skuhala nešto ljepše za svoju dijecu, zato sam danas tu došla ranije – priča Vanesa.
Za nekoliko sati prošenja zaradi 50 do 60 kuna. Razvela se i sa djecom živi sama u nekakvoj ruševini u Miramarskoj ulici.
– Nije mi lako prositi ali moram izdržati zbog djece, kako bi inače skupila za mlijeko, pelene, hranu? – žali se Vanesa. Nije uspjela dobiti socijalnu pomoć, rekli su joj, kaže, da nema pravo na nju.
