Autor: 6/26/2012 10:41
O lošem stanju u hrvatskim bolnicama govori se odavno pa, iako postoje neke čiji su odjeli obnavljani, činjenica je da se većina pacijenata još uvijek liječi u katastrofalnim uvjetima. Na to nas je upozorila i naša čitateljica (podaci poznati redakciji op.a.) koja je ležala na 2. katu u Klinici za ženske bolesti KB Merkur.
– U nekoliko sam navrata ležala na 2. katu i toliko sam puta imala prilike nanovo se čuditi i osjećati jadno na kakvom mjestu zbog uvjeta u kojim mi žene moramo mirovati, ležati i oporavljati se. A drugog izbora nema – govori nam naša čitateljica.
Ističe kako bi najbolje bilo kada bi odgovorni prestali govoriti o tome kako se, unatoč manjku novca u zdravstvu, ne špara na pacijentima.
– Istina je da se samo na pacijentima i špara, a novca ima, odnosno bilo bi ga kada bi se u bolnicama doista detaljnije izvršio uvid u poslovne knjige i pratio tijek novca ”gdje curi” – ističe ova Zagrepčanka.
Na pitanje što ju je dočekalo u bolnici Merkur, odnosno zbog čega stanje ocjenjuje katastrofalnim, čitateljica odgovara protupitanjem ”a gdje da počnem”.
– Posvuda vire žice iz zida za koje, vjerujem, malo tko zna čemu služe. Nije mi jasno da bolnica nema 20 lipa da kupi poklopac za okruglu razvodnu kutiju. Pokidane lampe koje trudnicama vise iznad glave predstavljaju direktnu opasnost pa ti mirno spavaj i nadaj se da ti neće pasti na glavu – ističe čitateljica i dodaje kako je o tome obavijestila i dežurne sestre, no od prijave do popravka prošlo je više od tjedan dana.
Osim toga, napominje, posvuda visi žbuka sa stropova i s okvira vrata, a trudnice spavaju na spužvama koje samo glume madrace.
– Tri spužve postavljene jedna uz drugu i pritisnute plahtom glume madrace na kojima su trudnice prisiljene spavati. To je tako dobro napravljeno da osjetite svaki komad željeza kreveta koji datira iz II. Svjetskog rata. Klima uređaja u većini soba nema pa zamislite boravak u sobama kad vani ”zaprži” malo jače sunce i bude pokoji stupanj više. Klima uređaji, koji su vjerojatno simbolično postavljeni u tek pokojoj sobi, stoje tamo za ukras jer jednostavno, iz nekog nepoznatog razloga, ne rade – sarkastično govori čitateljica.
Na žalbe pacijentica da se nešto popravi, dodaje dalje, malo tko je reagirao jer postoji priča prema kojoj osobe zadužene za popravak ne moraju raditi svoj posao.
– Jednom zgodom sam čak imala prilike čuti da je tehničko osoblje zaduženo za popravke nedodirljivo pa tko zna koliko će to tako pokidano stajati – kazala je ova Zagrepčanka i dodala kako ne želi sa sigurnošću tvrditi da je to tako, ali podsjeća kako se na sanaciju pokidanog lustera čekalo više od tjedan dana.
Na pitanje kako medicinsko osoblje radi u takvim uvjetima, naša sugovornica ističe kako ima ”donekle normalnih” liječnika i sestara, no prevladavaju oni koji se pacijentima uopće ne obraćaju.
– Ti liječnici i sestre doslovno su prolazili pokraj nas i ne samo da nam se nisu obraćali, nego uopće nas ne bi ni pogledali. Ženama koje su tamo ležale i koje je zanimalo njihovo zdravstveno stanje, ništa nisu pojašnjavali. Kao da nisu tu zbog nas, da nam pomognu da ozdravimo. No, to je već neka druga priča – zaključuje naša sugovornica.
