Autor: Sanjin Španović 5/7/2011 11:36
Ako sam sebe ne poštuješ, ako sam ne držiš do sebe i svog imena, kako onda drugi da drže do tebe, smatraju te čovjekom, smatraju nečim što se može povezati sa moralom i čistim obrazom?
Ovo pitanje trebalo bi biti glavni razlog mnogim, protjeranim trenerima, kada ih ovih dana Zdravko Mamić nazove i pita: “Ljubavi moja, želiš li svetu klupu Dinama? Vodi nas do svetog cilja, proljeća u Europi!”
Vaha se nije ni ohladio, njegovo dirigiranje nije još utihnulo na instrumentima igrača, a mi novinari kao novinari, da, bolje reći njuškala, ali šta će te, krenuli smo istraživati tko bi mogao biti nasljednik.
Pa se eto tako spominje Josip Kuže, Kruno Jurčić, ali i Cico Kranjčar.
Gle čuda, bilo tko od tih imena već je jednom sjedio na klupi kluba i bio od tamo protjeran.
Pogotovo se to odnosi na Cicu Kranjčara čiji je i sin morao otići iz kluba zbog jedne osobe. Cico je srećom danas uspješan izbornik male države, jedan od naših najboljih trenera, a sin jedan od najboljih igrača.
I Kruno Jurčić je isto bio crni mačak, kao i Kuže čiji je najveći grijeh bio to što ga navijači obožavaju, veći i od kocke.
Sva ova imena samo su dio dugačkog niza trenera koje je Mamić odbacivao, neke i po dva puta.
A sada će ih, u nestašici rješenja, Mamić ponovno zvati. Njemu, očito je, nije problem preći preko svojih riječi, kleknuti i tražiti ono što mu u tom trenutku treba.
No, što je sa tim trenerima?
Ako su oni dovoljno veliki ljudi, moralna bića koja imaju svoje ja, onda će oni pristojno zahvaliti na pozivu Zdravka Mamića i reći da ne mogu to prihvatiti.
Jer u suprotnom nitko za njima neće žaliti kada ih za pola godine Zdravko Mamić ponovno protjera. Jer sami će si za to biti ti, beskičmenjaci koji trče za novac.
Takvima će ih smatrati svi.
Da, Dinamo je poziv koji se ne odbija, da Dinamo je svetinja, ali sva ta imena trebala bi povući ručnu, stati na loptu i zaključiti: nije vrijeme.
Jer svi shvaćaju da se (ne ulazeći u to koliko je to dobro, a koliko loše za Dinamo i grada Zagreb) vladavina Zdravka Mamića bliži kraju. To trebaju shvatiti i nekad otjerane barabe izvršnog predsjednika i pokazati da su ljudi.
I dok za Krunu Jurčića je teško za očekivati da će to shvatiti obzirom da je već sada u Lokomotivi, drugom kluba izvršnog predsjednika, vjerujemo da Cico i Kuže to znaju.
Pogotovo Kuže. Jer bi u suprotnom umjesto nadimka “jedan od nas” (Uno di noi) mogao nositi “jedan od njegovih”. A takvih je puna trofejna soba u Sesvetama.
