3/17/2011 10:25
Cijeli čovjekov život se sastoji od usporedba, sjećanja na prošlost, a sve je vezano uz neizvjesnost, strah i veselje.
Vrlo je teško naći negdje sredinu, a ne znajući što će se dogoditi u Japanu, ovih dana čitao sam neka razmišljanja o strahu istočnjačkih mislioca koji su o tom stanju čovjekove duše mnogo toga napisali. Tako npr. Lao-Ce kaže ”da se uvijek treba bojati onog čega se ljudi straše”.
Kada sam bio malo dijete brat od moje bake, koji je bio moreplovac, znao mi je pričati o tsunamiju. Danas je takav tsunami zajedno s potresom poharao jedan dio Japana.
Moja baka Ana bila je očevidac velikog potresa u Zagrebu koji se dogodio 1880. godine. Pričala mi je da se točno sjeća da je bio utorak i negdje oko 7.00 sati te da je čula silnu tutnjavu. Pogledala je kroz prozor svog stana u Zagrebu i nije ništa vidjela, jer od silne prašine koja se stvorila zapravo je mislila da je došlo do požara.
Kaže da je bila sreća za Zagreb što je te godine (1880.) imao vrlo energičnog načelnika Matu Mrazovića, a koji je bio okružen s Đurom Deželićem, Adolfom Hudovskim i naravno Augustom Šenoom. Padali su dimnjaci jer je većina kuća imala ložišta, a građani su se najviše uplašili, upravo kao i u Japanu, kada je visoki dimnjak plinare bio potpuno raspucan pa su se Zagrepčani bojali još veće katastrofe, bojeći se da će takav dimnjak pasti na zgradu i spremište plina.
Bilo je strogo zabranjeno da se pali plin, a ostatak koji je bio u cijevima koristio se još nekoliko mjeseci da bi se ”nažigale” petrolejske svjetiljke (plinske svjetiljke) koje su osvjetljavale zagrebačke ulice.
Baka je bila jako ponosna jer je pored velikih šteta, oštećenih kuća (oštećeno je oko 1758 kuća), ostao netaknut vodovod grada.
U pomoć Zagrebu priskočili su spasioci iz Beča i drugih gradova tadašnje tzv. Austro-ugarske ”pionirske čete” koje su vodile red, jer su i nadalje prijetili nešto blaži potresi, koji su gotovo porušili jedan veći dio krovova zagrebačkih kuća i vjerskih objekata.
Veliki potres u Zagrebu bio je jačine 8 stupnjeva Mercallijeve ljestvice, odnosno 6,3 stupnja po Richteru.
Oštećena je i Zagrebačka katedrala. O potresu je mnogo pisao i poznati znanstvenik Đuro Pilar (1846.-1893.), a najpoznatiji je po spoznaji koje se događaju na zemljinoj kori donesavši teoriju o djelovanju unutrašnjih sila zemlje.
Panika se proširila, a kako je strah često puta iracionalan, tako su mnogi govorili da se kod kapelice Sv. Jakova otvorila Zagrebačka gora pa odande ”sve riga parom”. Drugi su pak govorili da je epicentar u selu Resniku kod Save, gdje je nađeno novo toplo vrelo iz kojega suklja modrozelena voda, a da je iz Ivančice prosukljala vulkanska lava.
Bogatiji Zagrepčani bježali su iz Zagreba (u nekoliko dana više od 2000), a pobjegle su i kućne pomoćnice koje su uglavnom bile Slovenke. Interesantno je napomenuti da su u Donjem Gradu gotovo svi stanovi imali male sobice u kojima su stanovale kućne pomoćnice, tako da je to ostalo i do današnjih dana. Međutim, danas se više ne primaju kućne pomoćnice niti Šestinčake koje peru rublje za Zagrepčane (peračice rublje ili kako to danas kažu perilice).
Zagrepčani su bili najviše impresionirani činjenicom da je potresom iz oštećene Katedrale bila uzdignuta grobnica, pa kronolozi tvrde da se otvorila raka u prvostolnoj crkvi zagrebačkoj u kojoj je pokopan poznati skladatelj i ravnatelj kora stolne crkve, Wizner pl. Morgenstern. Taj glazbenik čija je glava virila iz navedene rake u stolnoj crkvi, inače je instrumentirao glazbu za operu ”Ljubav i zloba” od Vatroslava Lisinskog.
Danas, pripremajući se za ovu kolumnu, čitajući novine, shvatio sam kao se stvari ponavljaju, no, sada u Japanu strahuju od eksplozije nuklearnih reaktora, s time da uopće ne traže tijela mrtvih već samo živih, koje do sada tsunami nije povukao na pučinu. Zagrepčani su se 1880. godine nakon potresa najviše bojali da će doći do eksplozije plina.
Upravo je bizarno da danas, i to u 21. st., novine pišu o posjeti dr. Milana Kujundžića grobu-Ante Pavelić (u Madridu) , a kojem događaju se raspravljalo na programskom savjetu HRT-a. Da li možemo u Hrvatskoj sve bez potresa, bez grobova? Zamislite ako padne Vlada da li će doći do potresa u Hrvatskoj?
U nekim drugim ekonomskim časopisima već se vrše razne špekulacije oko jačanja ekonomije Kine na račun nesretnog Japana, a svijet sve više zatvara nuklearne elektrane, tako da nam očito prijeti energentska kriza jer će nafta poskupjeti. U svemu tome ima i raznih smiješnih nagađanja što se zračenja tiče, pa tako neki preporučaju da treba jesti više sira i vrhnja, pa će tako profitirat oni koji se bave
proizvodnjom mliječnih proizvoda, ali i vinari i ugostitelji, jer se u slučaju radijacije preporučena slana hrana.
Na podnožju Sljemena bili su kopani protuzakonito mnogi kamenolomi, kao i danas. Potok na kojem su vrijedne Šestinčanke prale rublje Zagrepčana bio je često puta zatrpan kamenjem iz kamenoloma usred podrhtavanja Zagrebačke gore, pa neki kažu da su ”tadašnje zagrebačke perilice nastradale od kamena”, ili kako danas kažu da moderne perilice nastradaju od kamenca.
Više nema vrijednih Šestinčanka, a iste je zamijenila moderna tehnika,no, kod Zagrepčana ostao je još uvijek prisutan vječni strah od novih potresa, koji je dosta realan, ali kad se u kosti uvuče strah onda očito postoji i opasnost.
Veliki rimski um, govornik, pravnik i filozof Marko Tulije Ciceron tisutljećima nas
upozorava i tvrdi ”da je neznanje budućih nesreća korisnije od znanja”.
Trebamo li biti pametni da bi savladali strah?
