Autor: Marija Pajić 1/6/2012 12:11
Postoji li ijedna mlada cura, otprilike mojih godina, znači osamnaest i pol, koja nije bila žrtva tračanja? Meta tih bezosjećajnih komentatora tuđih ljudskih života i sudbina jer ako sam dobra, predobra sam za njih. Ukoliko sam loša, njihovo dežuranje nad mojim životom učinit će me i gorom no što jesam. Iskreno, navikla sam na dušebrižnike i društvene kroničare koji me vječno karakteriziraju epitetima umišljene egotripuše, no ono preko čega ne mogu priječi je laž. Notorna i bezobrazna laž.
Ruku na srce, da uistinu vodim takav život kakvim ga kroničari vide, vjerojatno bi prošetala do prvog dućana, a zatim kupila uže i kamen. Ostatak priče nadodajte sami.
I tako, sjedim neki dan na kavi s kolegicom i pričam. Naravno, pričam o raznim temama, analiziramo, smijemo se i tako nadovežemo se mi na tračanje. Tu prekrasna stvar koja ostane tako lijepa samo ukoliko znaš s njom izaći na kraj. Negdje sam čak pročitala i da je tračanje zdravo. E pa onda znam i nekoliko bolesnika koji su ”naglo” ozdravili.
Uglavnom, tračanje ili komentiranje, tanka je granica između toga, no u svakom slučaju možemo bit sretni što bar još nemamo svoju službenu Gossip girl koja piše svakakve gluposti o nama, bile one bitne ili ne. Iako bi eventualno poželjela jednu objavu, kao npr. Chuck Bass izgubio glavu za Hrvaticom Marijom, pa makar ona i bila laž!
Općenito, glasine se šire brzinom munje. Samim time trebale bi vam predstavljati dokaz da ste uistinu bolji od drugih, točnije da postoje osobe siromašne duhom koje su toliko zaokupirane vama, da ne stignu mariti ni o vlastitom životu.
Tako bih i ja sad mogla reći da je npr. Severina muško jer posve je nerealno da žena već dvadeset godina vlada hrvatskom estradom. A kakvih li se samo ona tračeva naslušala o sebi?
Sjećate se one super priče koja je još do nedavno kružila gradom, a kaže kako je bar dvadeset ljudi znalo neke ljude koji su se “slučajno” zatekli na hitnom prijamu nekoliko zagrebačkih bolnica i baš u tim trenutcima, dolazile su najveće hrvatske zvijezde na ispumpavanje, vađenje raznih predmeta iz tijela te šivanje. Uglavnom, preluda priča.
No, najslađi su mi bajkoviti parovi, znači koga su sve ti isti kroničari znali spajati, vjerojatno se ne bi spojili ni u najgorim noćnim morama, od homoseksualnih zajednica pa sve do heteroseksualnih!
Pjevale su svojevremeno i Gazde, najveći pop-rock bend ovih prostora kultni hit “Još i danas zamiriše trešnja”, no definitivno najzabavniji stih bio je onaj…Što to ima u ljudima tužno da ulaze u tuđe živote….Koliko se vas prepoznalo u tome?
Realno, tračamo svi, no rijetki su oni koji će to uistinu i priznati! Svima je u cilju ostaviti nekakav fiktivni dojam ne-tračera, ja bar priznam.
Kad mi je dosadno, analiziram. Ne lažem, samo komentiram. Nisam glumica i ne težim tome, uvijek sam svoja.
A onaj koji je bez grijeha, nek’ prvi baci kamen, samo pripazite da ne dobijete kamen u glavu jer to fakat boli!