Autor: Marija Pajić 11/3/2011 9:26
Iako sam svjesna da gotovo 99,9 posto čitatelja ne zanima moj privatni život, nažalost ovaj tekst morat ću potkrijepit vlastitim iskustvom. Kako bih najbolje prikazala koliko daleko seže ženska glupost i sport, nadovezat ću se na nedjeljnu utakmicu Cibone i Širokog na kojoj sam se i sama nekim čudom zatekla. Naime, nedjelja je oduvijek bila idealna za odlazak na utakmice, a S. i ja kao najveći sportski fanovi to često prakticiramo.
Taj sraz hrvatskih Bullsa i hercegovačkih Lakersa jednostavno nismo mogle propustiti, usprkos tomu što nismo znale niti jednog igrača, niti koliko utakmica traje, znale smo da idemo! S obzirom na to da su nam sjedala bila na parketu, najveći problem kroz cijelu utakmicu bio nam je hoćemo li dobiti loptom u glavu! I srećom, nismo. Iako smo možda trebale. I tako, pratimo mi pomno razvoj utakmice, no naši komentari se zapravo svode na rečenice poput : ”Čuj, tipa, ne možeš mi se prezivat Chase!”, ”Kaj ovaj semafor zapravo nama hoće poručiti”, ”Zašto ovaj 55 tako dobro izgleda?”, ”Ne kužim zašto 55 ne igra cijelo vrijeme jer realno, najzgodniji je! ”, ”Himna Cibone ide ale, ale ili heja, heja?”.
Uglavnom, biserima nije bilo kraja. Zbog svojih korijena, bile smo čak u teškoj nedoumici, jer kako god okrenemo i Cibona i Široki su naši. Pa nam je odgovor na pitanje za koga navijate konstantno bio : Za naše, naravno! Realno, nemam pojma koji sport uopće istinski razumijem, a da nije nogomet jer tamo je zapravo sve jasno kao dan. Čak se ponekad i zapitam kako uspiju fulati???
Treniraš cijeli život, uvijek gađaš pod istim kutem i onda fulaš prazan gol. Kako mene muči taj veliki problem, muškarce pak muči drugi – kako uopće natjerati žene da prate utakmicu, bilo kakvu. Ne znam bi li pomoglo da svi akteri budu nagi, no jednom djelu žena bi to sigurno odgovaralo.
Bar bi tako sve karte bile otvorene, a ujedno bi prestale pričati na nekoliko minuta. Zanimljiv je podatak da su najpopularniji sportaši zapravo nogometaši, no ne svi, naravno. Samo ovi macani poput Ronalda, Beckhama i Ljungberga koji dobar dio vremena provode naslikavajući se u gaćama i čarapama.
Pa nas čak i tu pokušavaju obmanut prikazujući nešto što sigurno nije baš tako, kužite me? Vjerojatno , najzanimljiviji trenutak svake utakmice je kad sudac zasvira kraj jer onda kreće razmjena dresova. Još kad realizator opali krupni kadar, nitko sretniji od mene. I onda mi padne na pamet da sam čista suprotnost i odem u drugu krajnost. ..
Zamislite, dragi moji, da vam cura objašnjava što je offside, da otvori pivu zubima, popije ju u sekundi i nakon toga podrigne da ju čuje cijela ulica, da maše listićem iz kladionice i priča o hendikepima, da joj jedini susret s televizorom bude teletext i to isključivo stranice 600+, da tipa na tribini iza Vas prebije jer joj jednostavno ne paše njegov ton, da sudcu psuje rodbinu iz nepoznatog razloga, da ide na sva gostovanja i skuplja šalove, i kao šećer za kraj , da s curama srijedom igra plejku… Zvuči predivno?
Ne, hvala. Ja se i dalje držim ženskih tema kako to i priliči, a sport? Zapravo, nema sporta kojeg nisam pratila. Od hokeja do odbojke, tenisa i golfa, pa sve do evo sada košarke, no najzanimljivije je to što i dalje nemam pojma o pravilima. I najiskrenije, ni ne zanimaju me. Pravila su tu da se krše, a sve dok su oni tako prokleto zgodni, i dalje ću bezbrižno uživati ne mareći za rezultat jer ovako ionako, bitno je sudjelovati, zar ne?