Piše:: Marinko Brkić – Tot 2/7/2010 18:20
Zajedničko im je bilo cupkanje od hladnoće, neki držeći kave, neki čajeve, neki s bombicama votke i ruma…
Raspoloženje ljudi uvelike je ovisilo o mjestu koje su zauzeli u redu, koji se u trenu otvaranja knjižare Algoritam protezao do ‘Prizemljenog sunca’ u Bogovićevoj ulici.
Do otvaranja knjižare koja je nudila knjige po kunu ostalo je još sat vremena.
Poučen iskustvom koje je stekao čekajući u sličnom redovima za ‘Word of Warcraft’ pred istom knjižarom, autor je odlučio stati u red već u sedam ujutro. U stvarnosti uzrokovanoj toplim krevetom, u red je stao točno u 8.38, kao deveti u redu za ulaz.
Do devet sati, red se već protezao dobrih pedesetak metara niz Bogovićevu.
Odnekud, stvorila se gospođica sa kartonom kolača, svatko je dobio po jedan. Kojih petnaestak minuta prije otvorenja, kroz kolonu je prošetala i gospođica koja je okupljenima, već dobrano promrznutima djelila globalno poznat energetski napitak. Smijeh uzrokovan spontanim šalama kao da je obuzeo ‘moj’ dio reda.
U jednome trenu, u točno 10:00 sati, prvih 30 sretnika nahrupilo je u prostore knjižare te su se ubrzo na njihovim rukama počeli gomilati naslovi. Ubrzo sam i sam naučio da je držati u rukama 18 knjiga i listati 19. nemoguća misija.
– E, i mange su su po kunu – odjeknulo je gornjim katom knjižare, i kojih petnaestak minuta kasnije, police na kojima su bili izloženi u Japanu do razine kulta popularni stripovi, bile su potpuno ispražnjene. 
– Oprostite, gdje su vam knjige po kunu na engleskom? Zašto nema ništa o vrtu? Gdje je WC? Zašto nema tvrdih korica, smijem li uzeti sve iste naslove? – bila su samo neka od pitanja na koja su, očigledno dobro uigrani, algoritmovci morali odgovarati. Za bonove, koje su građani trebali donjeti kako bi osvarili popust i kupili 20 naslova po kunu, nitko nije ni pitao.
U jednome trenu, kako je primjetio moj kolega iz reda rasporodaja, knjižara je bila ispunjena građanima, od kojih je svaki tražio svoju knjigu, nije izostalo ni naguravanja, a u u nekoliko situacija, čak i zahvata karakterističnima za neki borilački sport.
Mnogi su ipak ostali razočarani činjenicom kako nisu svi naslovi bili po kunu, već samo njih tridesetak. 
Oko 10.15 prošli smo Bogovićevom, red se protezao skoro do spomenika Petru Preradoviću, učinilo mi se kako je spomenik velikom pjesniku nekako blagonaklono gledao na sve one koji su se odlučili smrznuti kako bi čitali.
>> POGLEDAJTE FOTOGALERIJU REDOVA ZA KNJIGE PO 1 KUNU
