Autor: Gorana Banjeglav 1/12/2014 11:54
Mališanima dani koje moraju provesti u bolnici teško padaju. Osim što ih boli, odvojeni su od svog doma, roditelja, braće i sestara. Prije pet godina u riječku bolnicu stigle su tete pričalice.
– Obilazeći dječju bolnicu kao stručni suradnik primijetila sam da djeci u bolnici nedostaju rituali koje imaju u obiteljskom domu. U večernjim satima prije odlaska na počinak djeca nemaju priču, koju većina djece u svojoj obitelji ima. Predložila sam pročelnici odjela za onkologiju da bi naša udruga pokušala organizirati volontere koji bi djeci prije odlaska na počina pričala priče – ispričala nam je Ksenija Vičić, predsjednica Udruge Portić iz Rijeke.
Projekt je veoma brzo rastao, s jednog odjela proširile su se na njih tri, a broj volontera se upeterostručio. Čitavo to vrijeme i u Zagrebu je bilo onih koji su željeli postati tete ili stričeki pričalice.
– Gospođa Ksenija imala je folder u kojem je skupljala adrese ljudi zainteresiranih za seminar u Zagrebu tako da smo odlučili osnovati udrugu i krenuti u ovaj veliki korak – dodala je Željka Božanović iz zagrebačke Udruge Smiješak za sve.
Zbog toga je i u Zagrebu održan seminar za tete pričalice koje bi trebale početi čitati priče u Dječjoj bolnici Srebrnjak.
– Vrlo sam zadovoljna odazivom na seminar, mislim da tu ima velik broj teta i stričeka pričalice – istaknula je Božanović.
– Uda su uistinu spremni, ne moraju biti samo studenti već nam se mogu javiti svi koji prepoznaju da imaju afinitet za kontekte, druženje i pričanje djeci. Uvjet je samo da se mogu služiti računalom jer si volonteri sami biraju termine – dodala je Vičić.
U Rijeci tete pričalice imaju veliku podršku javnosti, roditelja i bolničkog osoblja.
– Stvarno imamo ogromnu podršku svih pročelnika odjela, i ne samo doktora nego i sestara jer bez toga nam bi nam bilo teško odraditi sve to, jer kad se tete pričalice nađu u poteškoćama prve osobe na koju nailaze su medicinske sestre i doktori – ispričala je Tamara Milovanović, koordinatorica Udruge Portić.
Na seminaru su buduće zagrebački pripovjedači doznali mnogo od svojih riječkih kolega, koji su u pet godina stekli mnogo iskustva.
– Važno je znati da se odlazi u bolnicu, odnosno znati onaj dio vezan uz higijenu, pripremu slikovnica, odjeću i obuću. Treba doći u cipelama u kojima mogu hodati, u kojima im neće biti problem zaobilaziti dječje krevetiće. Važno je izabrati i slikovnice koje su dobro legle pripovjedačima, one s kojima oni osjećaju bliskost – ispričala je Marta Viduka, koordinatorica Udruge Portić.
Najvažnije je ipak da tete i stričeki pričalice znaju da je riječ o veoma važnom poslu, kojim će uljepšati dane onima kojima je to najpotrebnije.
