Tekst:: M.J. 5/10/2010 21:22
Udruga mladi za mlade, u suradnji s Forumom žena SDP-a Grada Zagreba i brojnim sponzorima, u subotu će organizirati proslavu Majčinog dana i Dana obitelji i to u Gradu mladih. Kako se doznaje, za proslavu je pripremljena bogata tombola te hrana i piće po promotivnim cijenama, čiji će prihod biti uplaćen na račun Suzane Pajnić.
Gospođa Pajnić, naime, već 14 godina boluje od multiple skleroze, no to ju ne sprječava da se brine za svoje dvije kćeri, 18-godišnju Petru i saru (14) oboljelu od cerebralne paralize.
– Petra je odlična učenica 16. gimnazije, koju upravo završava, dok je sara učenica specijalne škole na Goljaku. Peteročlana obitelj živi u stanu roditelja od 56 ‘kvadrata’ i u tom skučenom prostoru teško uspijeva funkcionirati. Majka Suzana već 14 godina boluje od multiple skleroze i do sada se stanje toliko pogoršalo je bilo potrebno nabaviti bolnički krevet u kojem provodi veći dio dana – doznajemo od organizatora ove humanitarne akcije.
‘Kako ne voljeti to dijete do beskraja’
Ipak, dodaju, moda bi bolest Suzane Pajnić sporije napredovala da se majka nije žrtvovala za Saru, koju je od prvog dana vodila na razne vježbe kod logopeda, fizioterapeuta i ostale, a istovremeno je i sama trebala pomoć.
– Majka bi trebala brigu jednaku Sara, a ovih 14 godina ju je potpuno iscrpilo, fizički i psihički. Ipak nije joj ni sekunde žao. Liječenje Sare je vrlo dugotrajno, mukotrpno i skupo. Izuzetnim naporom i brigom cijele obitelji, kod Sare se ipak vidi napredak. Dijelom je to i zbog jake želje koju Sara pokazuje za učenjem i napretkom. Sve se to moglo prebroditi samo zahvaljujući Sarinom karakteru i osobinama, silnoj želji za uspjehom. Svima u obitelji je inspiracija, postala je smisao života, kroz njezine uspjehe i padove obitelj spoznaje sebe, uviđamo koliko smo u stvari sretni što smo zdravi i kako biti sretan i zadovoljan s malim stvarima u životu, odnosno što možemo uživati puno toga što Sara neće nikada u životu moći. Pa kako onda ne voljeti to dijete do beskraja i ne pokušati učiniti ama baš sve što je moguće da se Sari što više omogući život kakav je poklonjen većini od nas – kaže obitelj Pajnić.
Obitelj je skroz financijski iscrpljena
Dodaju kako Saru, unatoč tome što u školi ima stručnu nastavu i vježbe, vode na dodatne terapije, uostalom kao i mnogi drugi roditelji čije dijete boluje od cerebralne paralize. Ništa drugačiji nije slučaj ni s majkom Suzanom jer njima vježbe jedine mogu pomoći.
– Dobro bi im došlo i plivanje u moru, no već dvije godine nismo bili na ljetovanju jer si to jednostavno više ne možemo priuštiti. Previše je redovnih troškova, kao i onih za razna pomagala, kolica, hodalice, prilagodbu i onako premalog stana. posebne čvrste cipelice. Kako troškove rehabilitacije u najvećem dijelu snosimo sami, obitelj je financijski prilično iscrpljena i zato nam je svaka, i najmanja, pomoć uvijek dobrodošla – iskreno priznaje obitelj Pajnić.
