Autor:: Martin Pulić 12/13/2010 12:11
– Pa kako ste godinama uspijevali biti istovremeno alkoholičar i ZET- ov vozač autobusa? – pitamo druželjubivog veseljaka Željko.
– Kaj, nije problem, na svakom okretištu ima birtija! – odgovara nam Željko kao iz topa.
Glavno je, ističe, biti komunikativan. Putnicima bi, tako, dok bi ga čekali u autobusu rekao ”Čekajte malo, čovjek me zove na piće”, a oni mi mu, kaže, odgovorili ”ma hajde samo, ima vremena”.
Sa Željkom Špoljarom (54) popričali smo na sastanku Kluba liječenih alkoholičara ZET-a Podsused. ZET ima još jedan takav klub na Ljubljanici.
Željko je u ZET-u autobus vozio 25 godina, od čega je većinu vremena bio alkoholičar. Zbog toga je imao nekoliko udesa, ali na sreću kaže, nikad s putnicima. Nekad bi ih, doduše, znao odvesti na krivo odredište, ali to mu je bilo najveće zlo.
Nekad bi uzeo ZET-ov autobus i odveo prijatelje u ribičiju, ali, ističe, tek poslije posla. Šefovi bi mu, kaže, progledali kroz prste jer je jedini hranitelj obitelji, a ”imal je i žnjoru u policiji”. Prestao je piti definitivno, tvrdi, prije četiri godine. Sada razvozi ZET-ove radnike na teren u kombiju.
Željko Špoljar: U Jankomiru je milina, ptičice pjevaju…
– Da nije ovog kluba liječenih alkoholičara u kojem se sastajemo svaki tjedan, ja bih bio pokojni. Dok sam tu, siguran sam, ali ne garantiram, da ću biti vječni apstinent – kaže Željko.
Teški alkoholičar je, ističe, postao kao branitelj u Domovinskom ratu, da bi izdržao sve ratne strahote, iako je pio već godinama prije toga.
– Ma vozil sam ja dobro, na takmičenjima u garaži ZET-a bil sam najbolji, a dobro sam prošao i na republičkom takmičenju iako sam bil pod parom – priča Željko.
Više puta je bio na liječenju u bolnici u Jankomiru a tamo mu je, kaže – milina, ptičice pjevaju…
Inače, prije dolaska u klub svaki alkoličar mora prvo proći bolničko liječenje. ZET-ov klub čiji je Željko član već 19 godina ima 15 članova, a sastaju se svakog tjedna. Njihova terapeutkinja je viša medicinska sestra Nada Jurkić.
– Da bi se netko izliječio od alkoholizma najvažije je da ima jak motiv za to. U klubu pokušavamo naći najbolji način da motiviramo osobu za izliječenje – ističe Nada Jurkić.
Miljenko Sučec: Kada sam došao doktoru imao sam 3, 14 promila alkohola u krvi
Izuzetno je važna, kaže, potpora obitelji tako da je poželjno da bračni partneri liječenih alkoholičara dolaze na susrete. S Miljenkom Sučecom (41) u klub dolazi i supruga Ljiljana i troje djece.
– U ZET-u sam prije radio kao kondukter, a sada radim kao stolar. Odlučio sam se na liječenje prije tri godine kada sam shvatio da sam došao do samog dna. Kada sam došao doktoru da me uputi u bolnicu imao sam 3, 14 promila alkohola u krvi – priča Sučec.
Za izliječenje od alkoholizma zahvalan je klubu u kojem nalazi psihičku stabilnost i obitelji koji je uvijek uz njega.
– Otkad Miljenko ne pije mi imamo novi brak! Prije sam morala voditi brigu o svemu potpuno sama, sada sve radimo skupa. Toliko mi je bilo svega dosta dok je pio da mi je postalo svejedno što će se s njim desiti dok je negdje vani pijan – kaže Ljiljana.
U Zagrebu ima 76 klubova liječenih alkoholičara, a u Hrvatskoj ih je 190. Tajnik kluba ZET-Podsused je Vladimir Lojna (60).
– Počeo sam piti još kao tridesetogodišnjak, a u ZET -u sam radio kao vatrogasac . Shvatio sam da moram prestati kad više nisam mogao proći sistematski pregled jer mi se poremetio osjećaj za ravnotežu. Ne pijem već 16 godina, a za to su najzaslužniji ovaj klub i podrška moje obitelji – ističe Lojna.
